Difuzija kroz ćelijsku membranu

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 19:35, 13. februar 2019. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
(razl) ← Starija izmena | Najnovija izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Difuzija kroz polupropustljivu membranu

Difuzija predstavlja oblik pasivnog transporta materija kroz ćelijsku membranu. Difuzija je transport materija iz sredine sa većom u sredinu sa manjom koncentracijom (niz hemijski gradijentili gradijent koncentracije) sve dok se koncentracije ne izjednače. Veličina difuzije je proporcionalna hemijskom gradijentu.

U živim sistemima difuzija se vrši ne samo u ćeliji već i kroz njenu membranu za materije koje membrana propušta. Difuzija kroz membranu može biti:

  • slobodna (prosta) difuzija i
  • olakšana difuzija.

Poseban oblik difuzije je osmoza, koja predstavlja pasivan transport vode kroz membranu.

Materije rastvorljive u lipidima i malog molekula prolaze brzo kroz membranu slobodnom difuzijom (tako se prenose gasovi O2 i CO2 u plućima i tkivima). Ovaj oblik transporta odvija se bez posrednika (nosača) i niz gradijent koncentracije (iz sredine sa većom u sredinu sa manjom koncentracijom) pa za njegovo odvijanje nije potrebno da se troši energija.

Olakšana difuzija glikoze

Materije koje nisu rastvorljive u lipidima prolaze procesom olakšane difuzije ( posredovani transport). Olakšana difuzija je transport materija kroz ćelijsku membranu iz sredine sa većom u sredinu sa manjom koncentracijom pomoću molekula nosača ili kroz kanale (zato se naziva olakšana difuzija). Nosač je protein koji se sastoji od većeg broja subjedinica i koji prolazi kroz lipidni dvosloj a sadrži mesto za koje se materija vezuje. Olakšanom difuzijom se transportuje glukoza. Ovaj način transporta regulišu hormoni pa tako olakšanu difuziju glukoze reguliše insulin. Kada oboli gušterača pa se insulin nedovoljno luči (ili prestane da se izlučuje) onda se prekida olakšana difuzija glukoze iz krvi u ćelije. Zbog toga se glukoza nagomilava u krvi, a ćelije ostaju bez glukoze (ćelije gladuju) što dovodi do šećerne bolesti (diabetes melitus).

Literatura

  • Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
  • Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
  • Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997
  • Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, *Grafopan, Beograd, 2001
  • Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998.
Snežana Trifunović, dipl. biolog