Gen FBN1

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 19:28, 6. april 2019. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi) (Struktura i mapiranje gena FBN1)
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Gen FBN1 je gen koji nosi uputstvo za sintezu glikoproteina fibrilina tip1.


Funkcija fibrilina tipa 1

Fibrilin tip 1 se prenosi iz ćelija u vanćelijski matriks (nalazi se između ćelija) u kome su isprepletani i međusobno povezani mnogi proteini i drugi molekuli. U vanćelijskom matriksu molekuli fibrilina 1 se međusobno vezuju i vezuju se za druge proteine kako bi nagradili mikrofibrile. Mikrofibrile formiraju elastična vlakna koja omogućavaju rastezanje kože, ligamenata i krvnih sudova. Nalaze se u čitavom telu ali je njima posebno bogata aorta (najveći krvni sud), ligamenti i očno sočivo.

U vanćelijskom matriksu se skladišti transformacioni faktor rasta β (TGFβ) koji utiče na razvoj tako što:

  • kontroliše rast;
  • kontroliše deobe ćelija (proliferaciju);
  • sazrevanje ćelija kako bi one postale spsobne za obavljanje određenih funkcija (diferencijacija);
  • pokretljivost ćelija;
  • apoptozu.

Mikrofibrilama se reguliše aktivnost ovog faktora rasta. Kada se nalazi u njima faktor rasta je neaktivan, a kada se oslobodi onda se aktivira.

Struktura i mapiranje gena FBN1

Gen FBN1 se nalazi na dugom kraku (q) hromozoma 15 na poziciji 21.1 (citogenetska lokacija). Molekularna lokacija: parovi baza od 48,408,306 до 48,645,788 na hromozomu 15.

Lokacija gena FBN1 na q kraku hromozoma 15

FBN1 gen je veliki gen, sa 65 egzona, dužine preko 200 kb i sadrži 5 zasebnih regiona (domena).


Mutacije gena FBN1 i bolesti

Mutacije ovog gena mogu izazavati različite posledice po protein fibrilin 1. Tako, neke mutacije koje su uzrok Marfanovog sindroma dovode do sinteze abnormalnog fibrilina 1 koji ne funkcioniše pravilno, dok druge smanjuju količinu sintetisanog fibrilina 1 u ćeliji, njegovu strukturu i stabilnost ili onemogućavaju njegov transport iz ćelije u vanćelijski matriks. Rezultat svega toga jeste znatno smanjena količina fibrilina 1 koji je dostupan za izgradnju mikrofibrila. Smanjena količina mikrofibrila izaziva povećanu količinu slobodnog faktora rasta TGFβ. To dovodi do smanjene elastičnost mnogih tkiva, prekomerni rast i druge simptome Marfanovog sindroma.

Različite mutacije, većina su misens mutacije, ovog gena uzrokuju različite poremećaje (razlog tome nije poznat):

Literatura