Razlika između izmena na stranici „Glikozidi”
Idi na navigaciju
Idi na pretragu
Red 1: | Red 1: | ||
− | ''' | + | '''Glikozidi ili heterozidi''' su složena organska jedinjenja sastavljena iz dve komponente: |
− | * | + | *šećera i |
− | * | + | *nešećerne komponente (aglikon). |
− | + | Šećernu komponentu čini najčešće molekul [[G|glikoze]], dok ređe to može da bude i [[F|fruktoza]] ili [[A|arabinoza]]. Aglikon je nešećerna komponenta koja može da bude aromatični ili alifatični alkohol, fenol aldehid, keton ili neko drugo jedinjenje. Toksičnost ovih jedinjenja potiče upravo od te nešećerne komponente i manifestuje se uglavnom na hladnokrvne organizme. Nalaze se u različitim biljnim delovima rastvoreni u ćelijskom soku [[vakuola|vakuole]]. | |
− | + | Prema hemijskoj prirodi nešećerne komponente glikozida se dele na: | |
− | * | + | *cijanogene glikozide, koji sadrže cijanovodoničnu kiselinu; njima pripadaju: |
− | * | + | *[[A|amigdalin]]; |
− | * | + | *[[P|prunazin]]; |
− | * | + | *[[P|prulaurazin]]; |
− | * | + | *[[S|sambunigrin]] i dr. |
− | * | + | *srčane glikozide,koji se koriste za lečenje bolesti srca i drugih organa kao što je npr. [[D|digitalis]]; |
− | * | + | *[[S|saponine]], koji sadrže steroidna ili triterpenska jedinjenja; |
− | * | + | *[[A|antraglikozide]], koji sadrže jedinjenja antracena; |
− | * | + | *gorke glikozide čiji je aglikon jako gorkog ukusa; to je grupa najmanje proučenih glikozida. |
− | == | + | == Literatura == |
− | * | + | *Kojić, M, Janjić Vaskrsija: Otrovne biljke, Naučna knjiga, Beograd, 1991. |
− | * | + | *Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004. |
[[Kategorija:Lekovite biljke]] | [[Kategorija:Lekovite biljke]] | ||
[[Kategorija:Lekoviti sastojci biljaka]] | [[Kategorija:Lekoviti sastojci biljaka]] | ||
{{Potpis2}} | {{Potpis2}} |
Izmena na datum 18. avgust 2010. u 11:47
Glikozidi ili heterozidi su složena organska jedinjenja sastavljena iz dve komponente:
- šećera i
- nešećerne komponente (aglikon).
Šećernu komponentu čini najčešće molekul glikoze, dok ređe to može da bude i fruktoza ili arabinoza. Aglikon je nešećerna komponenta koja može da bude aromatični ili alifatični alkohol, fenol aldehid, keton ili neko drugo jedinjenje. Toksičnost ovih jedinjenja potiče upravo od te nešećerne komponente i manifestuje se uglavnom na hladnokrvne organizme. Nalaze se u različitim biljnim delovima rastvoreni u ćelijskom soku vakuole.
Prema hemijskoj prirodi nešećerne komponente glikozida se dele na:
- cijanogene glikozide, koji sadrže cijanovodoničnu kiselinu; njima pripadaju:
- amigdalin;
- prunazin;
- prulaurazin;
- sambunigrin i dr.
- srčane glikozide,koji se koriste za lečenje bolesti srca i drugih organa kao što je npr. digitalis;
- saponine, koji sadrže steroidna ili triterpenska jedinjenja;
- antraglikozide, koji sadrže jedinjenja antracena;
- gorke glikozide čiji je aglikon jako gorkog ukusa; to je grupa najmanje proučenih glikozida.
Literatura
- Kojić, M, Janjić Vaskrsija: Otrovne biljke, Naučna knjiga, Beograd, 1991.
- Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.