Razlika između izmena na stranici „Hloroplastni genom”

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
(Geni hloroplasta viših biljaka)
Red 1: Red 1:
'''Hloroplastni genom''' predstavlja DNK hloroplasta koja se replikuje nezavisno od replikacije jedarne DNK. Slična je prokariotskoj DNK (nukleoidu) jer je u obliku prstena (cirkularna). Količina hloroplastne DNK (cpDNA) može da varira u zavisnosti od biološke vrste i kreće se od 2- 5x10<sup>-15</sup>.
+
'''Hloroplastni genom''' predstavlja [[DNK]] [[hloroplast]]a koja se [[replikacija|replikuje]] nezavisno od replikacije jedarne DNK. Slična je [[prokariote|prokariotskoj]] DNK (nukleoidu) jer je u obliku prstena (cirkularna). Količina hloroplastne DNK (cpDNA) može da varira u zavisnosti od biološke vrste i kreće se od 2- 5x10<sup>-15</sup>.
 
==Svojstva==
 
==Svojstva==
Slično mitohondrijama, [[hloroplasti]] imaju sopstveni genetički sistem koji obezbeđuje sintezu grupe proteina unutar samih hloroplasta. U matriksu hloroplasta prisutna je DNK, razne vrste RNK i ribozomi.  
+
Slično [[mitohondrije|mitohondrijama]], [[hloroplasti]] imaju sopstveni genetički sistem koji obezbeđuje sintezu grupe proteina unutar samih hloroplasta. U matriksu hloroplasta prisutna je DNK, razne vrste [[RNK]] i [[ribozomi]].  
  
 
Dokazano je da se ta DNK bitno razlikuje od DNK jedra:
 
Dokazano je da se ta DNK bitno razlikuje od DNK jedra:

Izmena na datum 17. maj 2012. u 22:09

Hloroplastni genom predstavlja DNK hloroplasta koja se replikuje nezavisno od replikacije jedarne DNK. Slična je prokariotskoj DNK (nukleoidu) jer je u obliku prstena (cirkularna). Količina hloroplastne DNK (cpDNA) može da varira u zavisnosti od biološke vrste i kreće se od 2- 5x10-15.

Svojstva

Slično mitohondrijama, hloroplasti imaju sopstveni genetički sistem koji obezbeđuje sintezu grupe proteina unutar samih hloroplasta. U matriksu hloroplasta prisutna je DNK, razne vrste RNK i ribozomi.

Dokazano je da se ta DNK bitno razlikuje od DNK jedra:

  • prstenast (cirkularan) je molekul, miolekulske mase od 0,8-1,3x108 D;
  • u jednom hloroplastu može biti veliki broj kopija DNK (npr. u jednom hloroplastu kukuruza nalazi se 20-40 kopija)
  • hloroplastna DNK se replikuje nezavisno od replikacije jedarne DNK
  • nije vezana za histone.

Po svim ovim osobinama, koje je razlikuju od jedarne DNK je istovremeno slična prokariotskoj DNK i mitohondrijalnoj DNK. Sličnost DNK prokariota i hloroplasta podkrepljena je i sličnostima u transkripciji (promotori, terminalne sekvence). Sa DNK hloroplasta transkribuju se sve vrste RNK (iRNK, tRNK i rRNK) kao i r-RNK koja ulazi u sastav ribozoma u samim hloroplastima koji su 70S (slični prokariotskim ribozomima). Ovim podacima se potvrđuje endosimbiotska teorija porekla mitohondrija i hloroplasta.

Geni hloroplasta viših biljaka

U poslednje vreme došlo je do dešifrovanja redosleda nukleotida u DNK hloroplasta i ustanovljeno je da ona kodira do 120 gena između koji se nalaze geni:

  • 4 vrste r-RNK
  • 20 ribozomalnih proteina hloroplasta
  • neki subjedinica RNK-polimeraze hloroplasta
  • nekoliko proteina fotosistema I i II
  • 9 od 12 subjedinica ATP-sintetaze
  • jedne od subjedinica ribulozodifosfat-karboksilaze (ključni enzim za fiksaciju CO2
  • 30 molekula t-RNK
  • oko 40 još nepoznatih proteina.
Vise-podataka2.jpg
Za više podataka pogledati Hloroplastna DNA - cpDNA

Ograničena autonomija hloroplasta

Osnovna masa proteina hloroplasta kontrolisana je jedarnom DNK (genomom). Dokazano je da su grupa najvažnijih proteina, enzimi, a shodno tome i metabolički procesi hloroplasta pod genetičkom kontrolom jedra. Tako jedro kontroliše:

Geni jedarne DNK kodiraju:

Po ovim karakteristikama hloroplasti su ograničene autonomije, slično mitohondrijama

Literatura

  • Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
  • Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
  • Lazarević, M: Ogledi iz medicinske genetike, Beograd, 1986.
  • Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
  • Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
  • Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
  • Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
  • Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
  • Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
  • Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.
  • Šerban, Nada: ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
Snežana Trifunović, dipl. biolog