Hromozom
Hromozomi su telašca karakterističnog oblika koja se u jedru mogu uočiti za vreme deobe. Najbolje se uočavaju za vreme metafaze mitoze pa se tada i izučavaju i nazivaju metafazni hromozomi.
Sadržaj
Građa metafaznog hromozoma
Svaki metafazni hromozom se sastoji od:
- dve sestrinske hromatide koje sadrže po jedan molekul DNK, i s'obzirom da nastaju replikacijom, ti molekuli su potpuno jednaki po sadržaju gena; zato se hromatide nazivaju sestrinske;
- centromere ili primarnog suženja koje spaja hromatide.
Pored ovih delova, specifičnih za sve hromozome, poneki hromozomi mogu imati i sekundarno suženje. Akrocentrični hromozomi u humanom kariotipu imaju to suženje.
Vrste hromozoma
Po položaju centromere u hromozomu razlikuju su:
- metacentrični hromozomi, kod kojih je centromera postavljena medijalno, a p i q kraci su približno iste dužine. U obu grupu spadaju hromozomi 1,3, 16, 19 i 20. par hromozoma u humanom kariotipu;
- submetacentrični hromozomi, kod kojih je centromera postavljana nešto niže nego što je to slučaj kod metacentričnih, pa je p krak nešto kraći od q kraka. (B, C, E, F grupa)
- akrocentrični hromozomi, kod kojih je centromera jako pomerena ka jednom kraju hromozoma, a p krak daleko kraći od q kraka. (D i G grupa)
- telocentrični hromozomi, kod kojih se centromera postavljena na samom kraju hromozoma, odlikuje ih odsustvo p kraka; nema ih u humanom kariotipu.
Submetacentrični hromozomi
Submetacentričan hromozom je onaj hromozom čija se centromera ne nalazi na sredini već je pomerena ka jednom kraju i deli hromozom na dva kraka nejednake dužine.
Tako se na subematentričnom hromozomu razlikuju dva kraka:
- kraći, p krak i
- duži, q krak.
Submetacentrični hromozomi u kariotipu čoveka su:
- 2, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 17, 18 i X hromozom.
Žene imaju paran, a muškarci, zbog prisustva jednog X hromozoma, neparan broj submetacentričnih hromozoma u kariotipu.
Akrocentrični hromozomi
Akrocentričan hromozom je onaj kod koga se centromera nalazi sasvim blizu jednog kraja hromozoma tako da deli hromozom na sasvim kratak p krak i mnogu duži q krak.
Akrocentrični hromozomi u kariotipu čoveka su:
- hromozomi D grupe: 13, 14 i 15
- hromozomi G grupe: 21 i 22
- Y hromozom.
Muškarac, zbog prisustva Y hromozoma, ima neparan broj (11) akrocentričnih hromozoma u telesnih ćelijama, a žena ima paran broj (10). Spermatozoid muškarca može da sadrži različit broj akrocentričnih jromozoma: 5 (ako nema Y hromozom) ili 6 (ako sadrži Y hromozom).
Broj hromozoma
Broj hromozoma je stalan i karakterističan za svaku biološku vrstu i naziva se kariotip.
Telesne (somatske) ćelije imaju diploidan (grč. diploos = dvostruk) broj hromozoma [obeležava se kao 2n]. Telesna ćelija čoveka ima 46 hromozoma ili dve garniture po 23 hromozoma, pri čemu jedna garnitura potiče od majke, a druga od oca pa se tako obrazuje 23 para homologih hromozoma.
Polne ćelije ili gameti [kod čoveka su to spermatozoidi i jajna ćelija] sadrže upola manji broj hromozoma u odnosu na telesne ćelije, nazvan haploidan [grč. haploos = jednostruk] - obeležen kao n. Ako telesna ćelija ima dve, onda će polna ćelija imati jednu garnituru hromozoma. Broj hromozoma u polnim ćelijama čoveka je 23.
U narednoj tabeli dat je broj hromozoma u telesnim ćelijama nekih eukariotskih organizama:
Vrsta | 2n | Vrsta | 2n |
---|---|---|---|
voćna mušica | 8 | bogomoljka | 14 |
raža | 24 | amfioksus | 24 |
tibetanska lisica | 36 | hermelin | 44 |
domaća mačka | 38 | domaća svinja | 38 |
miš | 40 | pacov | 42 |
jastreb | 76 | sirijski hrčak | 44 |
mrki medved | 74 | čovek | 46 |
gorila šimpanza | 48 | domaća ovca | 54 |
slon | 56 | goveče | 60 |
magarac | 62 | konj | 64 |
pas | 78 | kokoška | 39 |
zlatna ribica | 100-104 | svilena buba | 28 |
Hromozomi čoveka
Somatske ćelije čoveka sadrže 46 hromozoma ili 23 para hromozoma.
Hromozomi čoveka |
---|
{1} {2} {3} {4} {5} {6} {7} {8} {9} {10} {11} {12} {13} {14} {15} {16} {17} {18} {19} {20} {21} {22} {X} {Y} |
Hromatin
Hromatin se uočava u interfaznom jedru (to je jedro ćelije koja nije u deobi, već se nalazi u interfazi ).
Literatura
- Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
- Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
- Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
- Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
- Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
- Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
- Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
- Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
- Lazarević, M: Ogledi iz medicinske genetike, beograd, 1986.
- Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.