Razlika između izmena na stranici „Imunološki sistem”
(→Mehanizmi) |
|||
Red 4: | Red 4: | ||
==Mehanizmi== | ==Mehanizmi== | ||
Imuni odgovor obuhvata dva odbrambena mehanizma: | Imuni odgovor obuhvata dva odbrambena mehanizma: | ||
− | *humoralnu odbranu i | + | |
− | *celularnu odbranu. | + | *humoralnu odbranu i |
+ | *celularnu odbranu. | ||
Humoralnu odbranu vrše '''[[B-limfociti]]''' (plazma ćelije) u kojima se stvaraju [[antitela]]. Plazma ćelije se nalaze u velikom broju u limfnim žlezdama, slezini i koštanoj srži. Antitela se vezuju za antigene i neutrališu ih ili razaraju. | Humoralnu odbranu vrše '''[[B-limfociti]]''' (plazma ćelije) u kojima se stvaraju [[antitela]]. Plazma ćelije se nalaze u velikom broju u limfnim žlezdama, slezini i koštanoj srži. Antitela se vezuju za antigene i neutrališu ih ili razaraju. | ||
Red 12: | Red 13: | ||
[[Imuni sistem]] ima i druge veoma važne uloge, kao što su: | [[Imuni sistem]] ima i druge veoma važne uloge, kao što su: | ||
+ | |||
*sprečava da dođe do oplođenja između gameta različitih bioloških vrsta; | *sprečava da dođe do oplođenja između gameta različitih bioloških vrsta; | ||
− | * odstranjuje sopstvene maligne ćelije (ćelije tumora); | + | *odstranjuje sopstvene maligne ćelije (ćelije tumora); |
− | * odbacuje transplantirana tkiva i organe i dr. | + | *odbacuje transplantirana tkiva i organe i dr. |
+ | |||
+ | '''Antigeni i antitela''' | ||
+ | |||
+ | '''Antigeni''' su u 99% slučajeva proteini, mada mogu biti i nukleinske kiseline, polisaharidi i neki složeni lipidi. Oni mogu činiti deo [[bakterija]] ili [[virus]]<nowiki/>a ili mogu biti toksini (otrovi koje ispuštaju ti strani organizmi). Neki antigeni su u telu prisutni od rođenja, npr. oni koji određuju [[ABO sistem krvnih grupa|krvne grupe ABO]] i [[Rh sistem krvnih grupa|Rh sistema]] i tkivni antigeni. Sopstvene belančevine nemaju odlike antigena, ali ako se belančevine jedne osobe unesu u drugu osobu, nastaju imunološke reakcije. Imunološke reakcije u slučaju pogrešne transfuzije krvi mogu biti vrlo teške. | ||
+ | |||
+ | '''Antitela''' su proteini iz grupe imunoglobulina i produkuju ih B-limfociti. Molekul imunoglobulina sačinjavaju četiri polipeptidna lanca: dva ista '''teška''' (duža) i dva ista '''laka lanca''' (otprilike su duplo kraći od teških lanaca). Teški i laki lanci su spojeni disulfidnim (S-S) i kovalentnim vezama obrazujući Y formaciju (vidi šemu na sledećoj strani). Svaki teški i laki lanac se sastoji od '''konstantnog''' regiona i '''varijabilnog''' regiona . Varijabilni region sadrži aminokiseline čiji je redosled specifičan za određeni antigen, što znači da se tim delom antitelo vezuje za antigen. Sastav aminokiselina u konstantnom regionu isti je za sva antitela koja pripadaju istoj klasi (vrsti) pa se prema njemu i vrši podela na klase. Postoji '''pet''' glavnih '''klasa''' imunoglobulina – IgG, IgM, IgA, IgD i IgE. | ||
+ | |||
+ | Sinteza teških i lakih lanaca antitela je pod kontrolom gena. Svaki polipeptidni lanac imunoglobulina kontrolišu dva različita gena: '''gen V''' (za varijabilni deo) i '''gen C''' (za konstantni deo). Prema tome, genetička kontrola sinteze lanaca imunoglobulina odstupa od opšteg shvatanja <nowiki>''jedan gen – jedan polipeptidni lanac''</nowiki>, već se ostvaruje po principu '''<nowiki>''dva gena – jedan polipeptidni lanac''</nowiki>.''' | ||
+ | |||
==Literatura== | ==Literatura== | ||
+ | |||
*Babskij, E,B, Zubkov, A,A, Kosickij, G, I, Hodorov, B, I. (1971): Fiziologija čoveka, Naučna knjiga, Beograd | *Babskij, E,B, Zubkov, A,A, Kosickij, G, I, Hodorov, B, I. (1971): Fiziologija čoveka, Naučna knjiga, Beograd | ||
*Nikolič, B.(1991) : Osnovi fiziologije čoveka, Medicinska knjiga, Beograd- Zagreb | *Nikolič, B.(1991) : Osnovi fiziologije čoveka, Medicinska knjiga, Beograd- Zagreb | ||
Red 22: | Red 34: | ||
*Tadžer, I (1976): Opšta patološka fiziologija, medicinska knjiga, Beograd-Zagreb | *Tadžer, I (1976): Opšta patološka fiziologija, medicinska knjiga, Beograd-Zagreb | ||
− | [[Kategorija:Imunogenetika]][[Kategorija:Fiziologija]][[Kategorija:Fiziologija životinja]] | + | [[Kategorija:Imunogenetika]] |
+ | [[Kategorija:Fiziologija]] | ||
+ | [[Kategorija:Fiziologija životinja]] | ||
{{Potpis2}} | {{Potpis2}} |
Izmena na datum 19. avgust 2019. u 12:05
Odbrambeni ili imunološki sistem kičmenjaka ima osnovnu ulogu da prepozna i štiti organizam od mikroorganizama ili nekih drugih stranih materija koje dospevaju u telo. Strane materije koje ulaskom u organizam izazivaju odbrambenu reakciju – imuni odgovor nazivaju se antigeni.
Kada mikroorganizmi uđu u organizam čoveka, njegovo telo kao prvu odbrambenu reakciju aktivira fagocite, ćelije koje uništavaju mikroorganizme. Taj oblik antitela deluje na mikroorganizme tako što razlaže njihovu ćelijsku membranu. U ovom obliku odbrane učestvuju i specifični limfociti, poznati i kao prirodne ćelije ubice , koji imaju sposobnost da prepoznaju neke viruse i ćelije tumora.
Mehanizmi
Imuni odgovor obuhvata dva odbrambena mehanizma:
- humoralnu odbranu i
- celularnu odbranu.
Humoralnu odbranu vrše B-limfociti (plazma ćelije) u kojima se stvaraju antitela. Plazma ćelije se nalaze u velikom broju u limfnim žlezdama, slezini i koštanoj srži. Antitela se vezuju za antigene i neutrališu ih ili razaraju.
Celularnu (ćelijsku) odbranu obavljaju T-limfociti tako što pomoću posebnih receptora prepoznaju antigene, vežu se za njih i razaraju ih. Svi ovi procesi su pod kontrolom gena.
Imuni sistem ima i druge veoma važne uloge, kao što su:
- sprečava da dođe do oplođenja između gameta različitih bioloških vrsta;
- odstranjuje sopstvene maligne ćelije (ćelije tumora);
- odbacuje transplantirana tkiva i organe i dr.
Antigeni i antitela
Antigeni su u 99% slučajeva proteini, mada mogu biti i nukleinske kiseline, polisaharidi i neki složeni lipidi. Oni mogu činiti deo bakterija ili virusa ili mogu biti toksini (otrovi koje ispuštaju ti strani organizmi). Neki antigeni su u telu prisutni od rođenja, npr. oni koji određuju krvne grupe ABO i Rh sistema i tkivni antigeni. Sopstvene belančevine nemaju odlike antigena, ali ako se belančevine jedne osobe unesu u drugu osobu, nastaju imunološke reakcije. Imunološke reakcije u slučaju pogrešne transfuzije krvi mogu biti vrlo teške.
Antitela su proteini iz grupe imunoglobulina i produkuju ih B-limfociti. Molekul imunoglobulina sačinjavaju četiri polipeptidna lanca: dva ista teška (duža) i dva ista laka lanca (otprilike su duplo kraći od teških lanaca). Teški i laki lanci su spojeni disulfidnim (S-S) i kovalentnim vezama obrazujući Y formaciju (vidi šemu na sledećoj strani). Svaki teški i laki lanac se sastoji od konstantnog regiona i varijabilnog regiona . Varijabilni region sadrži aminokiseline čiji je redosled specifičan za određeni antigen, što znači da se tim delom antitelo vezuje za antigen. Sastav aminokiselina u konstantnom regionu isti je za sva antitela koja pripadaju istoj klasi (vrsti) pa se prema njemu i vrši podela na klase. Postoji pet glavnih klasa imunoglobulina – IgG, IgM, IgA, IgD i IgE.
Sinteza teških i lakih lanaca antitela je pod kontrolom gena. Svaki polipeptidni lanac imunoglobulina kontrolišu dva različita gena: gen V (za varijabilni deo) i gen C (za konstantni deo). Prema tome, genetička kontrola sinteze lanaca imunoglobulina odstupa od opšteg shvatanja ''jedan gen – jedan polipeptidni lanac'', već se ostvaruje po principu ''dva gena – jedan polipeptidni lanac''.
Literatura
- Babskij, E,B, Zubkov, A,A, Kosickij, G, I, Hodorov, B, I. (1971): Fiziologija čoveka, Naučna knjiga, Beograd
- Nikolič, B.(1991) : Osnovi fiziologije čoveka, Medicinska knjiga, Beograd- Zagreb
- Petrović, M. V. (1991): Uporedna fiziologija (I deo), ZUNS, Beograd
- Petrović, Jelena, Crkvenjakov, R, Kojić, Milka, Savić, Ana (1980): Biohemija i molekularna biologija sa praktikumom (za IV raz. usmerenog obrazovanja), Naučna knjiga, Beograd
- Tadžer, I (1976): Opšta patološka fiziologija, medicinska knjiga, Beograd-Zagreb