Razlika između izmena na stranici „Informaciona RNK”

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Red 1: Red 1:
 
'''Informaciona RNK''' (iRNK) nastaje prepisivanjem, [[transkripcija|transkripcijom]] strukturnih [[gen]]a koji sadrže uputstvo za [[sinteza proteina|sintezu proteina]]. Uloga iRNK je da to uputstvo (informaciju) za sintezu polipeptida prenese do [[ribozom]]a (mesto sinteze proteina), odnosno, da posluži kao neposredna matrica za njegovu sintezu. Tako se ostvaruje genetička kontrola sinteze proteina. Sinteza iRNK počinje onda kada je ćeliji potreban neki protein/polipeptid, a kada se obezbedi dovoljna količina proteina ona biva razgrađena. Informacione RNK uspostavljaju različitost sastava proteina u ćeliji. Zato je iRNK po strukturi i veličini najraznovrsniji tip RNK u ćeliji, a po količini iznosi svega 5-10%. Ćelije jednog organizma se međusobno razlikuju po iRNK i [[tRNK]] koje sadrže dok su [[rRNK]] i [[DNK]] u svim ćelijama jednog organizma iste.  
 
'''Informaciona RNK''' (iRNK) nastaje prepisivanjem, [[transkripcija|transkripcijom]] strukturnih [[gen]]a koji sadrže uputstvo za [[sinteza proteina|sintezu proteina]]. Uloga iRNK je da to uputstvo (informaciju) za sintezu polipeptida prenese do [[ribozom]]a (mesto sinteze proteina), odnosno, da posluži kao neposredna matrica za njegovu sintezu. Tako se ostvaruje genetička kontrola sinteze proteina. Sinteza iRNK počinje onda kada je ćeliji potreban neki protein/polipeptid, a kada se obezbedi dovoljna količina proteina ona biva razgrađena. Informacione RNK uspostavljaju različitost sastava proteina u ćeliji. Zato je iRNK po strukturi i veličini najraznovrsniji tip RNK u ćeliji, a po količini iznosi svega 5-10%. Ćelije jednog organizma se međusobno razlikuju po iRNK i [[tRNK]] koje sadrže dok su [[rRNK]] i [[DNK]] u svim ćelijama jednog organizma iste.  
 +
 
==Eukariotska hnRNK==
 
==Eukariotska hnRNK==
 
IRNK kod [[eukarioti|eukariota]] nastaje u jedru i sadrži kod za sintezu jednog polipeptidnog lanca (monocistronska iRNK). Proces sinteze iRNK, transkripcija, odvija je uz učešće RNK polimeraze koja deluje u 5'-3' pravcu što istovremeno predstavlja i pravac transkripcije.  
 
IRNK kod [[eukarioti|eukariota]] nastaje u jedru i sadrži kod za sintezu jednog polipeptidnog lanca (monocistronska iRNK). Proces sinteze iRNK, transkripcija, odvija je uz učešće RNK polimeraze koja deluje u 5'-3' pravcu što istovremeno predstavlja i pravac transkripcije.  
Red 14: Red 15:
  
 
Delovi zrele iRNK koji nose šifru za sintezu polipeptida imaju kodone (tripleti nukleotida) koji određuju položaj aminokiseline u polipeptidnom lancu. Prevođenje zrele iRNK naziva se [[translacija]] i započinje uvek start kodonom (AUG), a završava se nekim od stop kodona (UAA, UAG ili UGA).
 
Delovi zrele iRNK koji nose šifru za sintezu polipeptida imaju kodone (tripleti nukleotida) koji određuju položaj aminokiseline u polipeptidnom lancu. Prevođenje zrele iRNK naziva se [[translacija]] i započinje uvek start kodonom (AUG), a završava se nekim od stop kodona (UAA, UAG ili UGA).
 
+
==IRNK prokariota==
 
+
Kod prokariota iRNK nastaje transkripcijom u citoplazmi i predstavlja zrelu iRNK koja se direktno koristi u sintezi proteina. Ta iRNK predstavlja prepis većeg broja gena (policistronska) i sadrži, najčešće, informaciju za nekoliko proizvoda gena. Geni prokariota ne sadrže introne pa nema ni dodatne obrade prepisane iRNK već se ona odmah ulazi u translaciju.
 
 
 
 
 
{{radi se}}
 
{{radi se}}
 
==Literatura==
 
==Literatura==

Izmena na datum 10. novembar 2009. u 23:56

Informaciona RNK (iRNK) nastaje prepisivanjem, transkripcijom strukturnih gena koji sadrže uputstvo za sintezu proteina. Uloga iRNK je da to uputstvo (informaciju) za sintezu polipeptida prenese do ribozoma (mesto sinteze proteina), odnosno, da posluži kao neposredna matrica za njegovu sintezu. Tako se ostvaruje genetička kontrola sinteze proteina. Sinteza iRNK počinje onda kada je ćeliji potreban neki protein/polipeptid, a kada se obezbedi dovoljna količina proteina ona biva razgrađena. Informacione RNK uspostavljaju različitost sastava proteina u ćeliji. Zato je iRNK po strukturi i veličini najraznovrsniji tip RNK u ćeliji, a po količini iznosi svega 5-10%. Ćelije jednog organizma se međusobno razlikuju po iRNK i tRNK koje sadrže dok su rRNK i DNK u svim ćelijama jednog organizma iste.

Eukariotska hnRNK

IRNK kod eukariota nastaje u jedru i sadrži kod za sintezu jednog polipeptidnog lanca (monocistronska iRNK). Proces sinteze iRNK, transkripcija, odvija je uz učešće RNK polimeraze koja deluje u 5'-3' pravcu što istovremeno predstavlja i pravac transkripcije.

Eukariotske hnRNK nastaju transkripcijom gena koji pored kodirajućih (egzoni) sadrže i nekodirajuće nizove nukleotida (introni), dok se kod prokariota ne nalaze introni. Nuklearne RNK ili primarni transkripti eukariotskih gena moraju da, dok su još u jedru, pretrpe obradu koja se vrši kroz nekoliko faza od kojih je jedna isecanje introna i spajanje egzona. Posle te obrade nastaje zrela iRNK koja je kraća od hnRNK jer ne sadrži nekodirajuće nizove nukleotida (kopije introna).

Vise-podataka2.jpg
Za više podataka pogledati Iskrajanje introna

Zrela iRNK

Posle obrade primarnog transkripta nastaje zrela iRNK koja će se prevesti u polipeptid. Ona sadrži:

  • 5' kapu
  • vodeću ili leader sekvenca koja je nekodirajuća
  • kodirajuća sekvenca, koja se sastoji od većeg broja povezanih egzona
  • terminaciona sekvenca (nekodirajuća) završena poli-A repom na 3' kraju.

Delovi zrele iRNK koji nose šifru za sintezu polipeptida imaju kodone (tripleti nukleotida) koji određuju položaj aminokiseline u polipeptidnom lancu. Prevođenje zrele iRNK naziva se translacija i započinje uvek start kodonom (AUG), a završava se nekim od stop kodona (UAA, UAG ili UGA).

IRNK prokariota

Kod prokariota iRNK nastaje transkripcijom u citoplazmi i predstavlja zrelu iRNK koja se direktno koristi u sintezi proteina. Ta iRNK predstavlja prepis većeg broja gena (policistronska) i sadrži, najčešće, informaciju za nekoliko proizvoda gena. Geni prokariota ne sadrže introne pa nema ni dodatne obrade prepisane iRNK već se ona odmah ulazi u translaciju.

Sign 5.gif
Tekst nije završen - radovi su u toku

Literatura

  • Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
  • Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
  • Lazarević, M: Ogledi iz medicinske genetike, Beograd, 1986.
  • Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
  • Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
  • Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
  • Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
  • Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
  • Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
  • Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.
  • Šerban, Nada: ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001


Pogledaj Nukleinske kiseline u Virtuelnoj nastavi