Razlika između izmena na stranici „Insekti”
(8 međuizmena istog korisnika nije prikazano) | |||
Red 1: | Red 1: | ||
− | |||
− | |||
[[Slika:Pcela.jpg|361px|d|mini|Apis]] | [[Slika:Pcela.jpg|361px|d|mini|Apis]] | ||
− | [[Slika:Anatomija insekta.gif| | + | [[Slika:Anatomija insekta.gif|360px|d|mini|Spoljašnja anatomija insekta]] |
− | '''Klasa insekata''' (la. classis ''Insecta'') obuhvata oko milion opisanih vrsta što čini 2/3 ukupnog broja vrsta na našoj planeti, a po nekim mišljenjima njihov broj je daleko veći i iznosi između 10 i 30 miliona vrsta. Osim po brojnošću vrsta insekti dominiraju i po brojnošću jedinki unutar svake vrste. Procenjuje se da je ukupna biomasa insekata na Zemlji 12 puta veća od biomase celokupnog stanovništva. Veličina insekata varira i kreće se od 0,25 mm pa do 30 sm. Insekti imaju ogroman značaj kako u prirodi tako i za čoveka, tako da je razvijena posebna nauka, entomologija, za njihovo proučavanje. | + | [[Slika:Anatomija insekata shema.png|360px|d|mini|Anatomija insekata: 1 - antena; 2 - donje ocele; 3 - gornje ocele; 4 - oko; 5 - cerebralna ganglija (mozak); 6 - protoraks; 7 - leđna arterija; 8 - traheje; 9 - mezotoraks; 10 - metatoraks: 11 - prednje krilo; 12 - zadnje krilo; 13 - abdomen; 14 - srce; 15 - jajnik; 16 - zadnje crevo; 17- analni otvor; 18 - vagina; 19 - trbušna ganglija; 20 - Malpigijeve cevčice; 22 - kandže; 23, 24, 25, 26, 29 - članci noge; 27 - prednje crevo; 28 - grudna ganglija; 30 - pljuvačne žlezde; 31 - podždrelna ganglija; 32 - usni aparat]] |
+ | [[Slika:Oseisace.jpg|360px|d|mini|Saće]] | ||
+ | [[Datoteka:Bubamara u novembru.jpg|d|mini|Coccinella]] | ||
+ | '''Klasa insekata''' (la. classis ''Insecta'') obuhvata oko milion opisanih vrsta što čini 2/3 ukupnog broja vrsta na našoj planeti, a po nekim mišljenjima njihov broj je daleko veći i iznosi između 10 i 30 miliona vrsta. Osim po brojnošću vrsta insekti dominiraju i po brojnošću jedinki unutar svake vrste. Procenjuje se da je ukupna [[B|biomasa]] insekata na Zemlji 12 puta veća od biomase celokupnog stanovništva. Veličina insekata varira i kreće se od 0,25 mm pa do 30 sm. Insekti imaju ogroman značaj kako u prirodi tako i za čoveka, tako da je razvijena posebna nauka, [[E|entomologija]], za njihovo proučavanje. | ||
==Kutikula i regionalizacija== | ==Kutikula i regionalizacija== | ||
− | Morfologija insekata veoma varira, ali je u odnosu na morfologiju rakova relativno jednostavna. Jednoslojni epidermis luči na površini kutikulu. Kutikula je uglavnom hitinske prirode i nije podjednake debljine u svim delovima tela. Kutikula kod insekata predstavlja spoljašnji skelet, koji osim zaštitne uloge predstavlja oslonac za muskulaturu. Osim spoljašnje površine tela kutikula oblaže još i prednje i zadnje crevo, kao i trahejni sistem. Ispitivanja elektronskim mikroskopom su ustanovila da se kutikula insekata sastoji od tri sloja. Epikutikula je površinski sloj debeo oko 1 mikrometar i ne sadrži hitin. Egzokutikula i endokutikula se nalaze ispod epikutikule, predstavljaju deblje slojeve i izgrađeni su od hitina. Na telu insekata možemo da razlikujemo tri jasno izdvojena regiona između kojih se najčešće nalaze suženja. Ti regioni su: | + | [[M|Morfologija]] insekata veoma varira, ali je u odnosu na morfologiju rakova relativno jednostavna. Jednoslojni epidermis luči na površini kutikulu. Kutikula je uglavnom hitinske prirode i nije podjednake debljine u svim delovima tela. Kutikula kod insekata predstavlja spoljašnji skelet, koji osim zaštitne uloge predstavlja oslonac za muskulaturu. Osim spoljašnje površine tela kutikula oblaže još i prednje i zadnje crevo, kao i trahejni sistem. Ispitivanja elektronskim mikroskopom su ustanovila da se kutikula insekata sastoji od tri sloja. Epikutikula je površinski sloj debeo oko 1 mikrometar i ne sadrži hitin. Egzokutikula i endokutikula se nalaze ispod epikutikule, predstavljaju deblje slojeve i izgrađeni su od hitina. Na telu insekata možemo da razlikujemo tri jasno izdvojena regiona između kojih se najčešće nalaze suženja. Ti regioni su: |
*glava (caput) | *glava (caput) | ||
*grudi (torax) | *grudi (torax) | ||
Red 118: | Red 119: | ||
==Telesna duplja== | ==Telesna duplja== | ||
+ | Insekti imaju mešovitu [[telesna duplja|telesnu duplju]], [[miksocel]] (hemocel), dok se [[celom]] nalazi samo oko polnih, antenalnih i maksilarnih žlezda. Miksocel nastaje u toku embrionalnog razvića spajanjem ostatka primarne telesne duplje, [[blastocel]]a i sekundarne telesne duplje, celoma. Miksocel predstavlja međuprostore u tkivima i između organa koji su često ispunjeni telesnom tečnošću ([[hemolimfa|hemolimfom]]). U hemolimfi se nalaze [[ćelije]]. | ||
+ | |||
+ | Podeljen je pomoću uzdužnih pregrada na tri prostrana sinusa: | ||
+ | *'''perikardijalni''' | ||
+ | *'''visceralni''' | ||
+ | *'''perineuralni'''. | ||
+ | |||
+ | U svim sinusima, a posebno u visceralnom, između unutrašnjih organa nalazi se [[masno telo insekata|masno tkivo]]. | ||
+ | |||
== Položaj unutrašnjih organa== | == Položaj unutrašnjih organa== | ||
==Masno telo== | ==Masno telo== | ||
Red 132: | Red 142: | ||
== Ponašanje insekata== | == Ponašanje insekata== | ||
== Klasifikacija insekata== | == Klasifikacija insekata== | ||
− | + | [[Slika:Insekti.jpg|316px|d|mini]] | |
+ | [[Slika:Insekti2.jpg|316px|d|mini]] | ||
1. potklasa '''[[beskrilni insekti]]''' (Apterygota) | 1. potklasa '''[[beskrilni insekti]]''' (Apterygota) | ||
*Redovi: | *Redovi: | ||
Red 185: | Red 196: | ||
*[[Miomoptera]] | *[[Miomoptera]] | ||
*[[Protodiptera]] | *[[Protodiptera]] | ||
+ | ==[http://www.bionet-skola.com/w/Fotografije:Insekti Galerija fotografija insekata]== | ||
{{radi se}} | {{radi se}} | ||
+ | |||
== Literatura== | == Literatura== | ||
*Brajković, M: Zoologija invertebrata II deo, ZUNS, Beograd, 2003. | *Brajković, M: Zoologija invertebrata II deo, ZUNS, Beograd, 2003. |
Najnovija izmena na datum 27. oktobar 2018. u 18:51
Klasa insekata (la. classis Insecta) obuhvata oko milion opisanih vrsta što čini 2/3 ukupnog broja vrsta na našoj planeti, a po nekim mišljenjima njihov broj je daleko veći i iznosi između 10 i 30 miliona vrsta. Osim po brojnošću vrsta insekti dominiraju i po brojnošću jedinki unutar svake vrste. Procenjuje se da je ukupna biomasa insekata na Zemlji 12 puta veća od biomase celokupnog stanovništva. Veličina insekata varira i kreće se od 0,25 mm pa do 30 sm. Insekti imaju ogroman značaj kako u prirodi tako i za čoveka, tako da je razvijena posebna nauka, entomologija, za njihovo proučavanje.
Sadržaj
- 1 Kutikula i regionalizacija
- 2 Morfologija glavenog regiona
- 3 Morfologija grudnog regiona
- 4 Morfologija trbušnog regiona
- 5 Kretanje
- 6 Razviće i podela insekata
- 7 Značaj insekata
- 8 Telesni zid
- 9 Mišićni sistem
- 10 Telesna duplja
- 11 Položaj unutrašnjih organa
- 12 Masno telo
- 13 Crevni sistem insekata
- 14 Krvni sistem insekata
- 15 Respiratorni sistem insekata
- 16 Ekskretorni sistem insekata
- 17 Nervni sistem i čula insekata
- 18 Polni sistem i embrionalno razviće insekata
- 19 Postembrionalno razviće insekata
- 20 Endokrini sistem i humoralna regulacija
- 21 Anabioza i dijapauza, termoregulacija
- 22 Ponašanje insekata
- 23 Klasifikacija insekata
- 24 Galerija fotografija insekata
- 25 Literatura
Kutikula i regionalizacija
Morfologija insekata veoma varira, ali je u odnosu na morfologiju rakova relativno jednostavna. Jednoslojni epidermis luči na površini kutikulu. Kutikula je uglavnom hitinske prirode i nije podjednake debljine u svim delovima tela. Kutikula kod insekata predstavlja spoljašnji skelet, koji osim zaštitne uloge predstavlja oslonac za muskulaturu. Osim spoljašnje površine tela kutikula oblaže još i prednje i zadnje crevo, kao i trahejni sistem. Ispitivanja elektronskim mikroskopom su ustanovila da se kutikula insekata sastoji od tri sloja. Epikutikula je površinski sloj debeo oko 1 mikrometar i ne sadrži hitin. Egzokutikula i endokutikula se nalaze ispod epikutikule, predstavljaju deblje slojeve i izgrađeni su od hitina. Na telu insekata možemo da razlikujemo tri jasno izdvojena regiona između kojih se najčešće nalaze suženja. Ti regioni su:
- glava (caput)
- grudi (torax)
- trbuh (abdomen).
Morfologija glavenog regiona
Građa. Segmenti glavenog regiona međusobno čvrsto srastaju tako da obrazuju hitinsku čahuru na kojoj se ne raspoznaju granice segmenata. Oblik glave dosta varira u okviru klase insekata. Predpostavlja se da je glava insekata izgrađena od šest segmenata. Glavu možemo podeliti na dva regiona:
- procefalon - građen je od akrona i antenalnog segmenta i na njemu se nalaze antene, složene oči i ocele;
- gnatocefalon - građen je od četiri segmenta i na njemu se nalaze usni ekstremiteti.
Antene. Na glavi imaju jedan par antena na kojima su čulo dodira i mirisa.
Oči. Oči insekata su složene facetovane koje se odlikuju mozaičkim vidom. Insekti su u stanju da razlikuju oblik, udaljenost, pokrete pa čak i boju.
Usni ekstremiteti. Usni ekstremiteti (mandibule i dva para maksila) grade, u zavisnosti od načina ishrane, različite tipove usnih aparata:
- za grickanje (skakavci),
- bodenje i sisanje (komarci),
- sisanje (leptiri),
- lizanje (muve) i
- srkanje (pčele).
Morfologija grudnog regiona
Grudi se sastoje od tri segmenta:
- protoraks koji je povezan sa glavom preko opnastog vratnog regiona (cervix)
- mezotoraks
- metatoraks.
Na svakom torakalnom segmentu se nalaze tri para nogu za hodanje, odnosno ukupno šest nogu po kojima su i dobili naziv Hexapoda, dok se krila, ako ih ima, nalaze na mezo- i metatoraksu. Pored hodanja oni mogu da obavljaju i druge funkcije – kopanje, plivanje, skakanje i dr.
Svaki torakalni segment sastoji se o 4 skeletne ploče:
- notum, leđna
- sternum, trbušna
- pleure, dve nbočne ploče.
Dodavanjem prefiksa pro-, mezo- ili meta- ispred naziva ovih skeletnih ploča određuje se pripadnost svakom od pojedinig grudnih segmenata (pr. pronotum je leđna skeletna ploča prvog torakalnog segmenta, protoraksa).
Na svakom bočnoj strani toraksa nalaze se po dva pukotinasta otvora nazvana spirakulumi koji predstavljaju spoljašnje otvore sistema za disanje. jedan spirakulum smešten je između protoraksa i mezotoraksa, a drugi između mezo- i metatoraksa.
Morfologija trbušnog regiona
Tipično je ovaj region izgrađen od 11 segmenata, s tim što je poslednji, jedanaesti, segment obično dosta zakržljao i u vidu je nastavaka kao što su legalica ili žaoka. Tako broj segmenata retko prelazi 10 i sreće se uglavnom kod primitivnih vrsta i larvi. Kod ostalih insekata se broj segmenata smanjuje redukcijom prvog i zadnjih segmenata (oligomerizacija abdomena) pa se broj kreće od 10 do 4.
Svaki od segmenata pokrivena je dvema skeletnim pločama
- sternitom, ventralnom (trbušnom)
- tergitom, na leđnoj strani.
Pleuralni delovi su opnasti i retko imaju skeletne ploče. Svaki trbušni segment na lateralnim (bočnim) stranama ima par spirakuluma.
Abdominalni nastavci
Trbušni region odraslih insekata ne sadrži noge za hodanje, ali zato kod većine insekata, izuzetak su beskrilni insekti, na pregenitalnim segmentima (1-7) postoje različiti nastavci. Kod ženku su to legalice, kopulatorni organi kod mužjaka, cerci i dr.
Kretanje
Insekti se kreću na veoma raznovrsne načine: trče, hodaju, puze, skaču, lete, plivaju, a čak mogu i da se voze na leđima drugih insekata i kreću kroz zemlju. Pripadaju malobrojnim životinjama koje mogu da lete. Veliku pokretljivost omogućava im dobro razvijen mišićni sistem izgrađen od poprečno prugastih mišića raspoređenih u snopovima.
Po zemlji se kreću pomoću tri para nogu, a lete pomoću dva para krila: prednjih i zadnjih. Za kretenje insekata kaže se da je tripodno jer se koordinacija pokretanja nogu obavlja na specifičan način. Prva i zadnja noga jedne strane tela i srednja noga druge strane tela (obrazuju tripod, tronožac) se pokreću istovremeno. Koordinacija pokretanja više pari nogu postiže se intersegmentalnim nervnim refleksima.
Kod najvećeg broja vrsta prednja i zadnja krila se pokreću sinhrono, kod nekih su čak spojena kukicama (pr. kod Hymenoptera, dok samo mali broj pokreće nezavisno prednja i zadnja krila (npr. vilinski konjici). Krila se pokreću tako da opisuju putanju u obliku broja osam, gore i dole pod određenim uglom. Broj zamaha krilima u sekundi se razlikuje kod različitih vrsta. Tako npr. leptiri su spori letači, dok konjske muve ostvare i do 1000 zamaha u sekundi. Mišići koji omogućavaju brzo pokretanje krila imaju sposobnost da izvrše nekoliko uzastopnih kontrakcija na samo jedan nervni impuls, dok kod sporih nema umnoženih kontrakcija.
Razviće i podela insekata
Obzirom na razviće, insekti se dele u dve grupe:
- ametabolni insekti , koji imaju direktno razviće;
- metabolni insekti koji imaju razviće metamorfozom.
Metabolni insekti mogu biti:
- hemimetabolni insekti ili
- holometabolni insekti.
Hemimetabolni insekti u razviću prolaze kroz tri stadijuma:
- jaje,
- larva i
- imago (odrasla jedinka).
Holometabolni kroz četiri razvojna stupnja :
- jaje,
- larva,
- lutka i
- imago.
Presvlačenje insekata i metamorfoza su pod uticajem juvenilnog hormona. Ponašanje insekata je veoma složeno, pogotovo socijalnih (obrazuju društva). Na ponašanje utiču egzohormoni (luče ih egzokrine žlezde) nazvani feromoni.
Značaj insekata
Insekti paraziti i prenosioci zaraznih bolesti :
- telesna vaš (Pediculus humanis) koja prenosi pegavi tifus;
- stidna vaš (Phthiris pubis), koja nije prenosilac bolesti, već samo parazitira na čoveku (oko polnih organa);
- obična buva (Pulex), ektoparazit koji se hrani krvlju čoveka;
- kućna muva (Musca domestica), prenosi dizenteriju i trahom (zapaljenje vežnjače oka);
- običan komarac (Culex), hrani se krvlju – ektoparazit;
- malarični komarac (Anopheles), prenosi uzročnika malarije;
- komarac žute groznice (Aedes) koji prenosi žutu groznicu ;
- muva ce-ce (Glossina), prenosi bolest spavanja;
- obad (Tabanus), čiji se mužjaci hrane biljnim sokovima, a ženke krvlju životinja, a napadaju i čoveka;
Ekonomski značajni insekti :
- medonosna pčela (Apis melifera);
- bumbari (Bombus), značajni za oprašivanje biljaka;
- svilena buba (Bombyx mori) itd.
Telesni zid
Telesni zid je izgrađen od jednoslojne pokožice (epidermis) koja izlučuje višeslojnu hitinsku kutikulu. Po obrazovanju je savitljiva, a kasnije očvrsne i predstavlja nerastegljiv oklop oko tela insekata.
Mišićni sistem
Insekti su veoma pokretljive životinje što je omogućeno dobro razvijenim mišićnim sistemom. Mišići su poprečno-prugasti i posebno dobro su razvijeni u glavenom, grudnom regionu i udovima, dok su u trbušnom delu znatno slabije razvijeni. Grupisani su u snopove, a nikada u slojeve, i vezani za unutrašnju stranu spoljašnjeg skeleta. Zahvaljujući njihovoj velikoj jačini, insekti mogu da nose teret koji višestuko prevazilazi težinu tela (mravi i pčele), da preskoče razdaljine i po 200 puta veće od dužine njihovog tela, da mašu krilima i po 1000 puta u sekundi (neke sitne muve) ili da bez zamora lete po šest sati (vinske mušice).
Telesna duplja
Insekti imaju mešovitu telesnu duplju, miksocel (hemocel), dok se celom nalazi samo oko polnih, antenalnih i maksilarnih žlezda. Miksocel nastaje u toku embrionalnog razvića spajanjem ostatka primarne telesne duplje, blastocela i sekundarne telesne duplje, celoma. Miksocel predstavlja međuprostore u tkivima i između organa koji su često ispunjeni telesnom tečnošću (hemolimfom). U hemolimfi se nalaze ćelije.
Podeljen je pomoću uzdužnih pregrada na tri prostrana sinusa:
- perikardijalni
- visceralni
- perineuralni.
U svim sinusima, a posebno u visceralnom, između unutrašnjih organa nalazi se masno tkivo.
Položaj unutrašnjih organa
Masno telo
Crevni sistem insekata
Krvni sistem insekata
Respiratorni sistem insekata
Ekskretorni sistem insekata
Nervni sistem i čula insekata
Polni sistem i embrionalno razviće insekata
Postembrionalno razviće insekata
Endokrini sistem i humoralna regulacija
Anabioza i dijapauza, termoregulacija
Ponašanje insekata
Klasifikacija insekata
1. potklasa beskrilni insekti (Apterygota)
- Redovi:
- Protura
- Collembola
- Diplura
- Thysanura
2. potklasa krilati insekti (Pterygota)
- Redovi:
- Ephemeroptera (vodeni cvetovi)
- Diaphanopteroidea
- Palaeodictyoptera
- Megasecoptera
- Protodonata (Meganisoptera)
- Protanisoptera
- Triadophebioptera
- Archodonata
- Protozygoptera (Archizygoptera)
- Caloneurodea
- Titanoptera
- Protorthoptera
- Odonata (vilinski konjici)
- Blattodea (bubašvabe)
- Isoptera (termiti)
- Mantodea (bogomoljke)
- Dermaptera (uholaže)
- Plecoptera
- Orthoptera (pravokrilci)
- Phasmatodea (Phasmida, paličnjaci)
- Embioptera (Embiidina)
- Zoraptera
- Grylloblattodea
- Mantophasmatodea
- Psocoptera (Psocodea, Copeognatha, Corrodentia, drvne vaši)
- Thysanoptera
- Phthiraptera
- Heteroptera (stenice)
- Glosselytrodea
- Raphidioptera
- Megaloptera
- Neuroptera (mrežokrilci)
- Coleoptera (tvrdokrilci, bube)
- Homoptera
- Strepsiptera
- Mecoptera
- Siphonaptera (Aphaniptera)
- Diptera (dvokrilci)
- Trichoptera
- Lepidoptera (leptiri)
- Hymenoptera (opnokrilci)
- Miomoptera
- Protodiptera
Galerija fotografija insekata
Literatura
- Brajković, M: Zoologija invertebrata II deo, ZUNS, Beograd, 2003.
- Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
- Riznica za mlade (1980), Insekti, Beograd
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
- Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
- Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
- Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.