Interakcija kodon-antikodon

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 00:18, 15. oktobar 2008. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Tabela interakcije kodon-antikodon

Interakcija kodon-antikodon je sparivanje komplementarnih baza i-RNK i t-RNK koje omogućava da se u polipeptidni lanac ugradi tačno određena aminokiselina. Sparivanje baza u DNK ili u RNK se vrši po stogo utvrđenim pravilima: adenin se uvek u DNK sparuje sa timinom (A-T),odnosno, sa uracilom (A-U) ako se radi o RNK, dok se guanin sparuje sa citozinom (G-C).

Kodon i antikodon se sparuju antiparalelno što znači da se naspram 5' kraja kodona postavlja 3' kraj antikodona i obrnuto. Drugačije rečeno, prva baza (sa 5' kraja) antikodona, sparuje se sa trećom bazom (na 3' kraju) kodona:

5'CAG3' (kodon)
3'GUC5' (antikodon)

Pri međudejstvu kodon-antikodon ne važe tako stroga pravila, prema čemu je Frensis Krik postavio hipotezu o kolebljivosti interakcije kodon-antikodon. Prema toj hipotezi prva dva nukleotida u kodonu se uvek sparuju po stogim pravilima komplementarnosti (A-U; G-C), dok na mestu trećeg nukleotida može doći do odstupanja, kolebanja tako da se guanin, pored uobičajenog sparivanja sa citozinom, može sparivati i sa uracilom (G-U). Takođe, uracil se na trećoj poziciji u kodonu može da sparuje kako sa adeninom, tako i sa guaninom.

Hipoteza je u vezi sa izrođenošću (degenerativnošću) genetičkog koda, po kojoj su jednu aminokiselinu najčešće određuje veći broj kodona koji se najčešće razlikuju upravo po trećoj bazi. Eksperimentalno je utvrđneo da jedna ista t-RNK može da prepozna veći broj različitih kodona. Taj treći, najčešće izrođen nukleotid u kodonu je istovremeno i kolebljiv.

Literatura

  • Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
  • Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
  • Lazarević, M: Ogledi iz medicinske genetike, Beograd, 1986.
  • Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
  • Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
  • Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
  • Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.