Interakcija kodon-antikodon

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 00:05, 15. oktobar 2008. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi) (New page: '''Interakcija kodon-antikodon''' je sparivanje komplementarnih baza i-RNK i t-RNK koje omogućava da se u polipeptidni lanac ugradi tačno određena aminokiselina. Sparivanje baza u D...)
(razl) ← Starija izmena | Najnovija izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Interakcija kodon-antikodon je sparivanje komplementarnih baza i-RNK i t-RNK koje omogućava da se u polipeptidni lanac ugradi tačno određena aminokiselina. Sparivanje baza u DNK ili u RNK se vrši po stogo utvrđenim pravilima: adenin se uvek u DNK sparuje sa timinom (A-T),odnosno, sa uracilom (A-U) ako se radi o RNK, dok se guanin sparuje sa citozinom (G-C).

Pri međudejstvu kodon-antikodon ne važe tako stroga pravila, prema čemu je Frensis Krik postavio hipotezu o kolebljivosti interakcije kodon-antikodon. Prema toj hipotezi prva dva nukleotida u kodonu se uvek sparuju po stogim pravilima komplementarnosti (A-U; G-C), dok na mestu trećeg nukleotida može doći do odstupanja, kolebanja tako da se guanin, pored uobičajenog sparivanja sa citozinom, može sparivati i sa uracilom (G-U). Takođe, uracil se na trećoj poziciji u kodonu može da sparuje kako sa adeninom, tako i sa guaninom.

Hipoteza je u vezi sa izrođenošću (degenerativnošću) genetičkog koda, po kojoj su jednu aminokiselinu najčešće određuje veći broj kodona koji se najčešće razlikuju upravo po trećoj bazi. Eksperimentalno je utvrđneo da jedna ista t-RNK može da prepozna veći broj različitih kodona. Taj treći, najčešće izrođen nukleotid u kodonu je istovremeno i kolebljiv.