Razlika između izmena na stranici „Jedarce”
Red 8: | Red 8: | ||
Ranije se smatralo da u jedarcetu nema DNK sve dok biohemijskim radovima nije dokazano njeno prisustvo i to 7-17% u odnosu na ukupnu masu nukleolusa. Proteina ima 70-80% od totalne suve težine, pri čemu histoni čine 32% od nukleolusnih proteina. Od enzima u ovoj organeli dokazano je prisustvo ATP-aze, RNK-polimeraze i dr. | Ranije se smatralo da u jedarcetu nema DNK sve dok biohemijskim radovima nije dokazano njeno prisustvo i to 7-17% u odnosu na ukupnu masu nukleolusa. Proteina ima 70-80% od totalne suve težine, pri čemu histoni čine 32% od nukleolusnih proteina. Od enzima u ovoj organeli dokazano je prisustvo ATP-aze, RNK-polimeraze i dr. | ||
==Uloga== | ==Uloga== | ||
− | Švedski naučnik Kasperson je oko 1940. g. je zapazio da jedarce učestvuje sintezi proteina, što je kasnije detaljnije objašnjeno time da se u njemu vrši sinteza ribozomskih RNK koje ulaze u izgradnju ribozoma (organele u kojima se sintetišu proteini). Pošto se u jedarcetu sintetišu delovi ribozoma, ono je stoga krupno u jedru ćelija koje vrše intenzivnu sintezu proteina. Jedro može da sadrži jedno ili veći broj jedaraca | + | Švedski naučnik [[Kasperson]] je oko 1940. g. je zapazio da jedarce učestvuje sintezi proteina, što je kasnije detaljnije objašnjeno time da se u njemu vrši sinteza ribozomskih RNK koje ulaze u izgradnju ribozoma (organele u kojima se sintetišu proteini). Pošto se u jedarcetu sintetišu delovi ribozoma, ono je stoga krupno u jedru [[ćelija]] koje vrše intenzivnu sintezu proteina. Jedro može da sadrži jedno ili veći broj jedaraca. |
+ | ==Literatura== | ||
+ | *Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001 | ||
+ | *Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000 | ||
+ | *Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997 | ||
+ | *Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, Grafopan, Beograd, 2001 | ||
+ | *Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998. | ||
+ | {{potpis2}} | ||
+ | |||
+ | [[Kategorija:Biologija ćelije]] | ||
+ | [[Kategorija:Virtuelna nastava]] |
Izmena na datum 1. jun 2009. u 23:39
Jedarce se nalazi u nukleoplazmi od koje nije odvojeno membranom. Vidljivo je u interfaznom jedru, dok prividno nestaje za vreme deobe. Obrazuje se u predelu sekundarnog suženja hromozoma, pa se taj deo naziva organizatro jedarceta. U jedarcetu se sintetišu delovi ribozoma, pa je stoga ono krupno u jedru ćelija koje vrše intenzivnu sintezu proteina. Jedro može da sadrži jedno ili veći broj jedaraca.
Hemijski sastav
Hemijski sastav nukleolusa je sledeći:
Ranije se smatralo da u jedarcetu nema DNK sve dok biohemijskim radovima nije dokazano njeno prisustvo i to 7-17% u odnosu na ukupnu masu nukleolusa. Proteina ima 70-80% od totalne suve težine, pri čemu histoni čine 32% od nukleolusnih proteina. Od enzima u ovoj organeli dokazano je prisustvo ATP-aze, RNK-polimeraze i dr.
Uloga
Švedski naučnik Kasperson je oko 1940. g. je zapazio da jedarce učestvuje sintezi proteina, što je kasnije detaljnije objašnjeno time da se u njemu vrši sinteza ribozomskih RNK koje ulaze u izgradnju ribozoma (organele u kojima se sintetišu proteini). Pošto se u jedarcetu sintetišu delovi ribozoma, ono je stoga krupno u jedru ćelija koje vrše intenzivnu sintezu proteina. Jedro može da sadrži jedno ili veći broj jedaraca.
Literatura
- Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
- Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
- Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997
- Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, Grafopan, Beograd, 2001
- Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998.