Jedarce

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 23:39, 1. jun 2009. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Jedarce se nalazi u nukleoplazmi od koje nije odvojeno membranom. Vidljivo je u interfaznom jedru, dok prividno nestaje za vreme deobe. Obrazuje se u predelu sekundarnog suženja hromozoma, pa se taj deo naziva organizatro jedarceta. U jedarcetu se sintetišu delovi ribozoma, pa je stoga ono krupno u jedru ćelija koje vrše intenzivnu sintezu proteina. Jedro može da sadrži jedno ili veći broj jedaraca.

Hemijski sastav

Hemijski sastav nukleolusa je sledeći:

Ranije se smatralo da u jedarcetu nema DNK sve dok biohemijskim radovima nije dokazano njeno prisustvo i to 7-17% u odnosu na ukupnu masu nukleolusa. Proteina ima 70-80% od totalne suve težine, pri čemu histoni čine 32% od nukleolusnih proteina. Od enzima u ovoj organeli dokazano je prisustvo ATP-aze, RNK-polimeraze i dr.

Uloga

Švedski naučnik Kasperson je oko 1940. g. je zapazio da jedarce učestvuje sintezi proteina, što je kasnije detaljnije objašnjeno time da se u njemu vrši sinteza ribozomskih RNK koje ulaze u izgradnju ribozoma (organele u kojima se sintetišu proteini). Pošto se u jedarcetu sintetišu delovi ribozoma, ono je stoga krupno u jedru ćelija koje vrše intenzivnu sintezu proteina. Jedro može da sadrži jedno ili veći broj jedaraca.

Literatura

  • Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
  • Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
  • Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997
  • Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, Grafopan, Beograd, 2001
  • Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998.
Snežana Trifunović, dipl. biolog