Razlika između izmena na stranici „Jonski kanali”
(5 međuizmena istog korisnika nije prikazano) | |||
Red 1: | Red 1: | ||
[[Slika:Ligandzavisnijk.jpg|400px|d|mini|Ligand-zavisni jonski kanali: posle vezivanja liganda za receptor ćelijske membrane jonski kanal se otvara]] | [[Slika:Ligandzavisnijk.jpg|400px|d|mini|Ligand-zavisni jonski kanali: posle vezivanja liganda za receptor ćelijske membrane jonski kanal se otvara]] | ||
− | Proteini u ćelijskoj membrani obrazuju [[H|hidrofilne]] tunele, jonske kanale, kroz | + | Proteini u ćelijskoj membrani obrazuju [[H|hidrofilne]] tunele, jonske kanale, koji prolaze kroz njen lipidni dvosloj i omogućavaju komunikaciju ćelije sa spoljašnjom sredinom. Kroz ove kanale prolaze joni i [[H|hidrosolubilni]] molekuli različitog oblika, veličine i naelektrisanja. Neki su specifični samo za određenu vrstu jona, dok drugi propuštaju različite vrste jona. |
− | U zavisnosti od toga da li su podložni uticajima iz spoljašnje sredine ili nisu, razlikuju se dva tipa jonskih kanala: | + | U zavisnosti od toga da li su podložni uticajima iz spoljašnje sredine ili nisu, odnosno šta utiče na otvaranje ovih kanala, razlikuju se dva tipa jonskih kanala: |
− | + | ||
− | + | 1. '''osetljivi (senzitivni)''' reaguju na nadražaje tako što se otvaraju za prolazak nekog jona; u ćeliji postoje mehanizmi kojima je regulisano zatvaranje ovih kanala; u zavisnosti od tipa nadražaja na koji reaguju, razlikuju se sledeće vrste ovih kanala: | |
− | + | *'''voltažno-zavisni''' (naponski - zavisni) jonski kanali koji su osetljivi na promene napona, odnosno, električnog signala; otvoreni su samo u prisustvu električnog signala; | |
− | + | *'''ligand-zavisni jonski kanali''', koji su osetljivi na delovanje atoma, jona ili molekula (zajedniči se nazivaju liganid) koji se nalaze van (ekstracelularni) ili u ćeliji (intracelularni) | |
− | + | *'''mehano-senzitivni jonski kanali''' koji su osetljivi na mehaničke uticaje. | |
+ | |||
+ | 2. '''neosetljivi (nesenzitivni)''' koji ne reaguju na nadražeje iz spoljašnje sredine i ćelija ne može da kontroliše njihovo otvaranje i zatvaranje; jonski kanali koji su neprekidno otvoreni nazivaje se membranske pore. | ||
+ | {{Više podataka|Proteini ćelijske membrane}} | ||
==Literatura== | ==Literatura== | ||
*Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001 | *Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001 |
Najnovija izmena na datum 15. decembar 2012. u 20:35
Proteini u ćelijskoj membrani obrazuju hidrofilne tunele, jonske kanale, koji prolaze kroz njen lipidni dvosloj i omogućavaju komunikaciju ćelije sa spoljašnjom sredinom. Kroz ove kanale prolaze joni i hidrosolubilni molekuli različitog oblika, veličine i naelektrisanja. Neki su specifični samo za određenu vrstu jona, dok drugi propuštaju različite vrste jona.
U zavisnosti od toga da li su podložni uticajima iz spoljašnje sredine ili nisu, odnosno šta utiče na otvaranje ovih kanala, razlikuju se dva tipa jonskih kanala:
1. osetljivi (senzitivni) reaguju na nadražaje tako što se otvaraju za prolazak nekog jona; u ćeliji postoje mehanizmi kojima je regulisano zatvaranje ovih kanala; u zavisnosti od tipa nadražaja na koji reaguju, razlikuju se sledeće vrste ovih kanala:
- voltažno-zavisni (naponski - zavisni) jonski kanali koji su osetljivi na promene napona, odnosno, električnog signala; otvoreni su samo u prisustvu električnog signala;
- ligand-zavisni jonski kanali, koji su osetljivi na delovanje atoma, jona ili molekula (zajedniči se nazivaju liganid) koji se nalaze van (ekstracelularni) ili u ćeliji (intracelularni)
- mehano-senzitivni jonski kanali koji su osetljivi na mehaničke uticaje.
2. neosetljivi (nesenzitivni) koji ne reaguju na nadražeje iz spoljašnje sredine i ćelija ne može da kontroliše njihovo otvaranje i zatvaranje; jonski kanali koji su neprekidno otvoreni nazivaje se membranske pore.
Literatura
- Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
- Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
- Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997
- Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, Grafopan, Beograd, 2001
- Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998.