Razlika između izmena na stranici „Kamilo Goldži”

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
(New page: '''Kamilo Goldži''' (ita. Camillo Golgi) (7. jula 1843. — 21. januara 1926) je italijanski naučnik i lekar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu 1906. zajedno sa špansk...)
 
 
(5 međuizmena istog korisnika nije prikazano)
Red 1: Red 1:
'''Kamilo Goldži''' (ita. Camillo Golgi) (7. jula 1843. — 21. januara 1926) je italijanski naučnik i lekar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu 1906. zajedno sa španskim histologom Santijagom Ramonom i Kahalom (šp. Santiago Ramon y Cajal) za doprinose u izučavanju nervnog sistema. Pronašao je metodu bojenja nervnih ćelija (po njemu je nazvana Golđijeva metoda) solima srebra i tako omogućio da se prvi put te ćelije sagledaju u celini. Koristeći svoju tehniku bojenja 1898. godine otkrio je ćelijsku organelu koja po njemu dobija ime Goldžijev aparat.
+
[[Slika:008fig001.jpg|239 px|l|mini|Kamilo Goldži (1843 - 1926)]]
 +
'''Kamilo Goldži''' (ita. Camillo Golgi) (7. jula 1843. — 21. januara 1926) je italijanski naučnik i lekar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu 1906. zajedno sa španskim histologom Santijagom Ramonom i Kahalom (šp. Santiago Ramon y Cajal) za doprinose u izučavanju nervnog sistema. Pronašao je metodu bojenja nervnih ćelija (po njemu je nazvana Goldžijeva metoda) solima srebra i tako omogućio da se prvi put te ćelije sagledaju u celini. Koristeći svoju tehniku bojenja 1898. godine otkrio je [[ćelijske organele|ćelijsku organelu]] koja po njemu dobija ime [[Goldžijev aparat]].
 +
==Naučni rad==
 +
Svoju karijeru naučnika započeo je 1869.g. radom iz psihijatrije u kome govori da su mentalne bolesti posledica organskih oštećenja nervnih ćelija. Uveren da teorija mora biti potkrepljena naučnim dokazima, ubrzo napušta psihijatriju i koncentriše se na eksperimentalna proučavanja strukture nervnog sistema. Histološke tehnike, uvedene sredinom XIX veka, koje su se zasnivale na fiksaciji i bojenju tkiva tkiva (hematoksilinom ili karminom), bile su neadekvatne i nezadovoljavajuće za istraživanje strukture nervnog sistema zbog njegove složenosti u odnosu na druga tkiva.
  
[[Kategorija:Naučnici]]
+
Godine 1872. zbog financijskih problema, Goldži je morao prekinuti svoje studije, te je prihvatio mesto glavnog lekara u bolnici za hronične bolesnike (Pio Luogo degli lncurabili) u Abiategrasu (u blizini Pavie i Milana). Tu je produžio sa traganjem za novim načinima i tehnikama bojenja nervnog tkiva. 19873. g. uspeva da kalijum-bihromatom i impregnacijom srebro-nitratom prvi put posmatra elemente nervnog tkiva. Takav način bojenja nernog tkiva nazvan je po njemu i primenjuje se i danas.
 +
 
 +
[[Kategorija:Biografije naučnika]]
  
 
*Treba videti:
 
*Treba videti:
 
* [http://nobelprize.org/medicine/articles/golgi/index.html Kamilo Goldži]
 
* [http://nobelprize.org/medicine/articles/golgi/index.html Kamilo Goldži]
 
* [http://nobelprize.org/medicine/laureates/1906/index.html Nobelova nagrada 1906.]
 
* [http://nobelprize.org/medicine/laureates/1906/index.html Nobelova nagrada 1906.]

Najnovija izmena na datum 21. maj 2014. u 20:26

Kamilo Goldži (1843 - 1926)

Kamilo Goldži (ita. Camillo Golgi) (7. jula 1843. — 21. januara 1926) je italijanski naučnik i lekar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu 1906. zajedno sa španskim histologom Santijagom Ramonom i Kahalom (šp. Santiago Ramon y Cajal) za doprinose u izučavanju nervnog sistema. Pronašao je metodu bojenja nervnih ćelija (po njemu je nazvana Goldžijeva metoda) solima srebra i tako omogućio da se prvi put te ćelije sagledaju u celini. Koristeći svoju tehniku bojenja 1898. godine otkrio je ćelijsku organelu koja po njemu dobija ime Goldžijev aparat.

Naučni rad

Svoju karijeru naučnika započeo je 1869.g. radom iz psihijatrije u kome govori da su mentalne bolesti posledica organskih oštećenja nervnih ćelija. Uveren da teorija mora biti potkrepljena naučnim dokazima, ubrzo napušta psihijatriju i koncentriše se na eksperimentalna proučavanja strukture nervnog sistema. Histološke tehnike, uvedene sredinom XIX veka, koje su se zasnivale na fiksaciji i bojenju tkiva tkiva (hematoksilinom ili karminom), bile su neadekvatne i nezadovoljavajuće za istraživanje strukture nervnog sistema zbog njegove složenosti u odnosu na druga tkiva.

Godine 1872. zbog financijskih problema, Goldži je morao prekinuti svoje studije, te je prihvatio mesto glavnog lekara u bolnici za hronične bolesnike (Pio Luogo degli lncurabili) u Abiategrasu (u blizini Pavie i Milana). Tu je produžio sa traganjem za novim načinima i tehnikama bojenja nervnog tkiva. 19873. g. uspeva da kalijum-bihromatom i impregnacijom srebro-nitratom prvi put posmatra elemente nervnog tkiva. Takav način bojenja nernog tkiva nazvan je po njemu i primenjuje se i danas.