Klasifikacija biljaka

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 14:15, 30. jul 2009. od strane korisnika Stefann (razgovor | doprinosi)
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Do danas je opisano oko 280 000 vrsta. Međutim, broj recentnih biljnih vrsta ne treba shvatiti kao definitivan, iz razloga što se naročito u još nedovoljno istraženim oblastima tropa i suptropa neprekidno otkrivaju nove vrste. U početku su se u carstvo biljaka klasifikovali svi poznati, a nepokretni organizmi. Kasnije, sa otkrićem mikroorganizama, u biljke su svrstani još virusi, bakterije i mikroskopske alge. Zbog toga što se među ovim organizmima nalaze i primarno heterotrofni organizmi, fotoautotrofnost se nije više mogla koristiti kao ključna karakteristika biljaka. Sem virusa i bakterija sve ostale grupe se karakterišu prisustvom vakuole i ćelijskog zida. Danas se pod biljkama podrazumevaju primarno fotoautotrofni, višećelijski organizmi sa specifičnim tipom vegetativnih ćelija i prisustvom tkiva. U okviru podcarstva biljaka možemo razlikovati tri infracarstva: Embryophyta, Chloroplantae i Charoplantae.

Infracarstvo Embryophyta

  • Razdeo Marchantiophyta. Većina predstavnika ovog razdela živi na vlažnim staništima i stoga ispoljavaju higromorfnu građu. Mali broj vrsta naseljava izrazito suva staništa. Ovaj razdeo iznenađuje neobično velikom raznovrsnošću oblika i građe gametofita. Nasuprot gametofitu, sporofit je više ili manje monotipske građe. Kod najvećeg broja predstavnika protonema je slabo razvijena i samo je kod nekih trajna. Vrste ovog razdela imaju dorzoventralnu građu gametofita, odnosno kod njega se gornja i donja strana razlikuju po građi. Gametofit nižih oblika se sastoji iz puzećeg talusa, a kod viših je raščlanjen na stabaoce i listiće.
  • Razdeo Anthocerotophyta. U okviru ovog razdela se nalazi oko 300 vrsta koje su uglavnom rasprostranjene u tropskim i umerenim pojasevima Zemlje. Sve vrste karakteriše dorziventralno građenim telom. Talus se sastoji od nekoliko slojeva jednakih, tankozidnih ćelija. Na donjoj strani se razvijaju rizoidi koji se karakterišu glatkim zidovima. U samom talusu postoje intercelulari koji se na donjoj strani otvaraju pukotinastim otvorom.
  • Razdeo Bryophyta. U okviru ovog razdela se nalazi oko 15 000 vrsta. Gametofit je veoma razvijen i raščlanjen je na stabaoce i listiće. Listići su spiralno raspoređeni, višećelijski su i najčešće imaju srednji nerv. Rizoidi su višećelijski, razgranati i pregrađeni su kosim zidovima. Gametofit se najčešće grana monopodijalno, a ređe dihotomo. Protonema je najčešće končasta ili granata i liči na algu. Obično je kratkotrajna i izumire posle formiranja gametofita. Sporofit se sastoji od čahure, drške i stopala.
  • Razdeo Horneophytopsida.
  • Razdeo Rhyniophyta. U ovaj razdeo se uključuju najprimitivnije kopnene biljke koje su poznate samo u fosilnom obliku. Pojavljuju se u devonu, a delom još u gornjem siluru. Zbog neobično proste organizacije ove biljke su spolja podsećale više na alge nego na biljke. Karakterisale su se termalnim rasporedom sporangija, odsustvom korena i listova, dihopodijalnim grananjem sporofita, vrlo primitivnom anatomskom građom i heterosporijom. Provodni sistem je bio slabo razvijen.
  • Razdeo Zosterophyllophyta. U okviru ovog razdela se nalazi manji broj izumrlih vrsta koje su živele u devonu. Sporangije su postavljene bočno, a ksilem je centripetalan. Listovi nisu prisutni. Grananje je dihotomo.
  • Razdeo Lycopodiophyta. Predstavnici iz ove grupe su nastali sredinom devona, a razvili su se u paleozoiku. Recentne vrste su višegodišnje, najčešće zimzelene biljke sa prostim listovima. Grananje je dihotomo. Stablo je dobro razvijeno i na njemu se nalaze spiralno raspoređeni mali listovi. Podzemni organi su rizomi, a na njima se razvijaju adventivni korenovi. Na vrhu stabljika se nalaze vegetativne kupe čije ćelije vremenom gube sposobnost deobe i zbog toga su ove biljke ograničenog rasta.
  • Razdeo Trimerophytophyta.
  • Razdeo Pteridophyta. U okviru ovog razdela se nalazi veliki broj vrsta za koje je karakteristično da pored stabla i listova imaju i koren. Stablo je kod mnogih predstavnika podzemno, najčešće je zeljasto, ali su poznate i neke tropske vrste koje imaju drvenasto stablo. Važna anatomska karakteristika je pojava pravih provodnih snopića, uglavnom koncentričnog tipa, sa traheidama. Kod nekih se nalaze još i traheje i sitaste cevi. Javlja se jasno izražena smena generacija.
  • Razdeo Progymnospermophyta.
  • Razdeo Pteridospermatophyta.
  • Razdeo Pinophyta.
  • Razdeo Cycadophyta.
  • Razdeo Ginkgoophyta.
  • Razdeo Gnetophyta.
  • Razdeo Magnoliophyta.
  • Razdeo Nematophyta.

Infracarstvo Chloroplantae

  • Razdeo Chlorophyta.
    • Klasa Bryopsidophyceae
    • Klasa Chlorophyceae
    • Klasa Nephroselmidophyceae
    • Klasa Pedinophyceae
    • Klasa Pleurastrophyceae
    • Klasa Prasinophyceae
    • Klasa Trebouxiophyceae
    • Klasa Ulvophyceae

Infracarstvo Charoplantae

  • Razdeo Charophyta.
    • Klasa Charophyceae
    • Klasa Klebsormidiophyceae
    • Klasa Mesostigmatophyceae
    • Klasa Zygnematophyceae