Klasifikacija biljaka
Do danas je opisano oko 280 000 vrsta. Međutim, broj recentnih biljnih vrsta ne treba shvatiti kao definitivan, iz razloga što se naročito u još nedovoljno istraženim oblastima tropa i suptropa neprekidno otkrivaju nove vrste. U početku su se u carstvo biljaka klasifikovali svi poznati, a nepokretni organizmi. Kasnije, sa otkrićem mikroorganizama, u biljke su svrstani još virusi, bakterije i mikroskopske alge. Zbog toga što se među ovim organizmima nalaze i primarno heterotrofni organizmi, fotoautotrofnost se nije više mogla koristiti kao ključna karakteristika biljaka. Sem virusa i bakterija sve ostale grupe se karakterišu prisustvom vakuole i ćelijskog zida. Danas se pod biljkama podrazumevaju primarno fotoautotrofni, višećelijski organizmi sa specifičnim tipom vegetativnih ćelija i prisustvom tkiva. U okviru podcarstva biljaka možemo razlikovati tri infracarstva: Embryophyta, Chloroplantae i Charoplantae.
Sadržaj
Infracarstvo Embryophyta
- Razdeo Marchantiophyta. Većina predstavnika ovog razdela živi na vlažnim staništima i stoga ispoljavaju higromorfnu građu. Mali broj vrsta naseljava izrazito suva staništa. Ovaj razdeo iznenađuje neobično velikom raznovrsnošću oblika i građe gametofita. Nasuprot gametofitu, sporofit je više ili manje monotipske građe. Kod najvećeg broja predstavnika protonema je slabo razvijena i samo je kod nekih trajna. Vrste ovog razdela imaju dorzoventralnu građu gametofita, odnosno kod njega se gornja i donja strana razlikuju po građi. Gametofit nižih oblika se sastoji iz puzećeg talusa, a kod viših je raščlanjen na stabaoce i listiće.
- Klasa Haplomitriopsida
- Klasa Jungermanniopsida
- Klasa Marchantiopsida
- Razdeo Anthocerotophyta. U okviru ovog razdela se nalazi oko 300 vrsta koje su uglavnom rasprostranjene u tropskim i umerenim pojasevima Zemlje. Sve vrste karakteriše dorziventralno građenim telom. Talus se sastoji od nekoliko slojeva jednakih, tankozidnih ćelija. Na donjoj strani se razvijaju rizoidi koji se karakterišu glatkim zidovima. U samom talusu postoje intercelulari koji se na donjoj strani otvaraju pukotinastim otvorom.
- Klasa Anthocerotopsida
- Razdeo Bryophyta. U okviru ovog razdela se nalazi oko 15 000 vrsta. Gametofit je veoma razvijen i raščlanjen je na stabaoce i listiće. Listići su spiralno raspoređeni, višećelijski su i najčešće imaju srednji nerv. Rizoidi su višećelijski, razgranati i pregrađeni su kosim zidovima. Gametofit se najčešće grana monopodijalno, a ređe dihotomo. Protonema je najčešće končasta ili granata i liči na algu. Obično je kratkotrajna i izumire posle formiranja gametofita. Sporofit se sastoji od čahure, drške i stopala.
- Klasa Takakiopsida
- Klasa Sphagnopsida
- Klasa Andreaeopsida
- Klasa Andreaeobryopsida
- Klasa Oedipodiopsida
- Klasa Polytrichopsida
- Klasa Tetraphidopsida
- Klasa Bryopsida
- Razdeo Horneophyta.
- Klasa Horneophytopsida
- Razdeo Nematophyta.
- Klasa Nematophytina
- Razdeo Rhyniophyta. U ovaj razdeo se uključuju najprimitivnije kopnene biljke koje su poznate samo u fosilnom obliku. Pojavljuju se u devonu, a delom još u gornjem siluru. Zbog neobično proste organizacije ove biljke su spolja podsećale više na alge nego na biljke. Karakterisale su se termalnim rasporedom sporangija, odsustvom korena i listova, dihopodijalnim grananjem sporofita, vrlo primitivnom anatomskom građom i heterosporijom. Provodni sistem je bio slabo razvijen.
- Klasa Rhyniopsida
- Razdeo Zosterophyllophyta. U okviru ovog razdela se nalazi manji broj izumrlih vrsta koje su živele u devonu. Sporangije su postavljene bočno, a ksilem je centripetalan. Listovi nisu prisutni. Grananje je dihotomo.
- Klasa Zosterophyllopsida
- Razdeo Lycopodiophyta. Predstavnici iz ove grupe su nastali sredinom devona, a razvili su se u paleozoiku. Recentne vrste su višegodišnje, najčešće zimzelene biljke sa prostim listovima. Grananje je dihotomo. Stablo je dobro razvijeno i na njemu se nalaze spiralno raspoređeni mali listovi. Podzemni organi su rizomi, a na njima se razvijaju adventivni korenovi. Na vrhu stabljika se nalaze vegetativne kupe čije ćelije vremenom gube sposobnost deobe i zbog toga su ove biljke ograničenog rasta.
- Klasa Lycopodiopsida
- Klasa Selaginellopsida
- Klasa Isoetopsida
- Razdeo Trimerophytophyta.
- Klasa Trimeropsida
- Razdeo Pteridophyta. U okviru ovog razdela se nalazi veliki broj vrsta za koje je karakteristično da pored stabla i listova imaju i koren. Stablo je kod mnogih predstavnika podzemno, najčešće je zeljasto, ali su poznate i neke tropske vrste koje imaju drvenasto stablo. Važna anatomska karakteristika je pojava pravih provodnih snopića, uglavnom koncentričnog tipa, sa traheidama. Kod nekih se nalaze još i traheje i sitaste cevi. Javlja se jasno izražena smena generacija.
- Klasa Cladoxylopsida
- Klasa Psilotopsida
- Klasa Equisetopsida
- Klasa Marattiopsida
- Klasa Polypodiopsida
- Razdeo Progymnospermophyta.
- Klasa Progymnospermopsida
- Razdeo Pteridospermatophyta.
- Klasa Pteridospermatopsida
- Razdeo Pinophyta.
- Klasa Pinopsida
- Razdeo Cycadophyta.
- Klasa Cycadopsida
- Razdeo Ginkgophyta.
- Klasa Ginkgoopsida
- Razdeo Gnetophyta.
- Klasa Gnetopsida
- Razdeo Magnoliophyta.
- Klasa Liliopsida
- Klasa Magnoliopsida
Infracarstvo Chloroplantae
- Razdeo Chlorophyta.
- Klasa Bryopsidophyceae
- Klasa Chlorophyceae
- Klasa Nephroselmidophyceae
- Klasa Pedinophyceae
- Klasa Pleurastrophyceae
- Klasa Prasinophyceae
- Klasa Trebouxiophyceae
- Klasa Ulvophyceae
Infracarstvo Charoplantae
- Razdeo Charophyta.
- Klasa Charophyceae
- Klasa Klebsormidiophyceae
- Klasa Mesostigmatophyceae
- Klasa Zygnematophyceae
Literatura
1. Kojić M., Pekić S., Dajić Z.: Botanika, Izdavačka kuća Draganić, Beograd, 2004.
2. Domac R.: Osnovi sistematske botanike, PMF, Zagreb, 1964.
3. Jakovljević S.: Opšta botanika, Naučna knjiga, Beograd, 1960.
4. Suvorov V. V.: Botanika, Kolos, Moskva, 1961.
5. Dajić Z., Ljubojević L. i drugi: Praktikum iz morfologije i sistematike biljaka, Izdavačka kuća Draganić, Beograd, 2004.
6. Tatić B., Blečić V.: Sistematika i filogenija viših biljaka, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2002.