Razlika između izmena na stranici „Klasifikacija organizama”

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
(Klasifikacija prema Vouzu i Foksu)
Red 62: Red 62:
 
*Tucić, N:Evoluciona biologija, NNK - Internacional, Beograd, 2003
 
*Tucić, N:Evoluciona biologija, NNK - Internacional, Beograd, 2003
 
*Tucić, N. (1999): Evolucija, čovek i društvo, Dosije am, Beograd
 
*Tucić, N. (1999): Evolucija, čovek i društvo, Dosije am, Beograd
 +
 +
== Internet stranice ==
 +
 +
[http://viva-fizika.org/e107_plugins/content/content.php?content.147 Stefan Luketa: Klasifikacija živih bića, Viva Fizika, 2009.]
  
 
[[Kategorija:Teorija evolucije]]
 
[[Kategorija:Teorija evolucije]]

Izmena na datum 24. jul 2009. u 16:12

Filogenija i taksonomija

Filogenija predstavlja evolutivni odnos među vrstama.

Taksonomija je naučna disciplina koja izučava klasifikaciju organizama zasnovanu na filogenetskim odnosima između organizama. Klasifikaciona šema je hijerarhijske prirode pri čemu se hijerarhijske jedinice označavaju kao kategorije ili taksoni. Postoji 7 tradicionalno korištenih nivoa u klasifikacionoj šemi:od najopštijih do vrlo specifičnih:

1. Carstvo (Regnum)

2. Tip (Phylum)

3. Klasa (Classis)

4. Red (Ordo)

5. Porodica (Familia)

6. Rod (Genus)

7. Vrsta (Species)

Kriterijumi za klasifikaciju

Različiti pristupi podeli živog sveta

Klasifikacija prema Vitekeru

Sva se živa bića svrstavaju, prema Vitekeru (Whittaker, 1969) u 2 nadcarstva (supercarstva) i 5 carstava:

1. nadcarstvo: prokarioti (Procaryota)

2. nadcarstvo: eukarioti (Eucaryota)

Cavalier-Smith navodi da treba razlikovati i šesto carstvo koje naziva Chromista u koje se ubrajaju:

Neki autori takođe smatraju da treba grupu Archeozoa izdvojiti u zasebno, šesto carstvo. Ovoj grupi pripadaju:

Ova klasifikacija živog sveta zasniva se na filogenetskom pristupu, odnosno osnovna pretpostavka je da su eukarioti evoluirali od prokariotskih predaka i da su protisti nastali prvi među eukariotima.

Klasifikacija prema Vouzu i Foksu

Nova saznanja, do kojih se došlo proučavanjima na molekularnom nivou (proučavanja sekvenci 16S r-RNK), dovela su do nove podele živih bića od strane Vouza i Foksa (Woese & Fox 1977). Oni su predložili da se živi svet podeli na tri domena (oblasti, engl. domain):

Ovakva podela potvrđena je kasnije mnogobrojnim podacima kao i novim analizama kompletnih genoma.

Literatura

  • Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
  • Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
  • Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
  • Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
  • Radoman, P: Teorija organske evolucije, ZUNS, Beograd, 1971.
  • Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
  • Tucić, N:Evoluciona biologija, NNK - Internacional, Beograd, 2003
  • Tucić, N. (1999): Evolucija, čovek i društvo, Dosije am, Beograd

Internet stranice

Stefan Luketa: Klasifikacija živih bića, Viva Fizika, 2009.

Snežana Trifunović, dipl. biolog