Klasifikacija virusa

Univerzalni klasifikacioni sistem virusa iznad nivoa porodica nije postignut, mada u poslednje vreme molekularna filogenija daje nade da će to uskoro biti urađeno. Danas opšte prihvaćen sistem klasifikacija virusa je onaj koji je predložio Međunarodni odbor za taksonomiju virusa 1966. (The International Committee on Taxonomy of Viruses - ICTV). prema toj klasifikaciji virusi su podeljeni na 6 kategorija od kojih se pet razlikuju prema nukleinskoj kiselini virusa, dok šesta kategorija obuhvata subvirusne čestice:

1. SS DNK (jednolančana DNK)

2. DS DNK (dvolančana DNK)

3. SS RNK, sa jednolančanom RNK koja može biti sa:

• negativnom jednolančanom strukturom
• pozitivnom jednolančanom strukturom

4. DS RNK (dvolančana RNK)

5. virusi koji vrše reverznu transkripciju RNK i DNK

6. subvirusne čestice:

• prioni
• virusni sateliti
• viroidi

Novija klasifikacija (2008) od strane ICTV klasifikuje viruse u 5 redova i viruse koje nisu klasifikovani dalje od nivoa porodica:

1. red Caudovirales, kome pripadaju sledeće porodice:

• Myoviridae
• Podoviridae
• Siphoviridae

2. red Herpesvirales, sa porodicama:

• Alloherpesviridae
• Herpesviridae
• Malacoherpesviridae

3. red Mononegavirales, sa porodicama:

• Bornaviride
• Filoviridae
• Paramyxoviridae
• Rhabdoviridae

4. red Nidovirales sa porodicama:

• Arteriviridae
• Coronaviridae
• Roniviridae

5. red Picornavirales sa porodicama:

• Comoviridae
• Dicistroviridae
• Iflaviridae
• Marnaviridae
• Picornaviridae
• Sequiviridae
• Unassigned

6. porodice neklasifikovane u redove:

• Adenoviridae, sa 4 roda
• Ampullaviridae sa 1 rodom
• Arenaviridae, sa jednim rodom
• Ascoviridae, sa jednim rodom
• Asfarviridae, sa jednim rodom
• Astroviridae, sa dva roda
• Avsunviroidae, sa 3 roda
• Baculoviridae, 4 roda
• Barnaviridae, sa jednim rodom
• Birnaviridae, 4 roda
• Bromoviridae, 6 rodova
• Bunyaviridae5 rodova
• Caliciviridae, 4 roda
• Caulimoviridae, 6 roda
• Chrysoviridae ,1 rod
• Circoviridae, 2 roda
• Closteroviridae, 4 roda
• Cystoviridae, 1 rod
• Endornaviridae, 1 rod
• Flaviviridae, 3 roda
• Flexiviridae, 10 rodova
• Fuselloviridae, 1 rod
• Geminiviridae, 4 roda
• Globuloviridae, 1 rod
• Guttaviridae, 1 rod
• Hepadnaviridae , 2 roda
• Hypoviridae, 1 rod
• Inoviridae, 2 roda
• Iridoviridae, 5 rodova
• Leviviridae. 2 roda
• Lipothrixviridae, 4 roda
• Luteoviridae, 4 roda
• Microviridae, 4 roda
• Mimiviridae, 1 rod
• Nanoviridae , 3 roda
• Narnaviridae
• Nimaviridae, 1 rod
• Nodaviridae , 2 roda
• Ophioviridae, 1 rod
• Orthomyxoviridae, 5 rodova
• Papillomaviridae, 16 rodova
• Partitiviridae, 3 roda
• Parvoviridae, 2 podporodice
• Phycodnaviridae , 7 rodova
• Picobirnaviridae, 1 rod
• Plasmaviridae, 1 rod
• Polydnaviridae, 2 roda
• Polyomaviridae, 1 rod
• Pospiviroidae, 5 roda
• Potyviridae, 7 rodova
• Poxviridae, 2 podporodice
• Pseudoviridae, 4 roda
• Reoviridae, 15 rodova
• Retroviridae, 2 podporodice
• Rudiviridae, 1 rod
• Tectiviridae, 2 roda
• Tetraviridae, 2 roda
• Togaviridae , 2 roda
• Tombusviridae, 8 rodova
• Totiviridae, 3 roda
• Tymoviridae, 3 roda

Literatura

• Diklić Vera: Prionska oboljenja CNS, Beograd
• Džouns S, van Lun B (2002): Genetika za početnike, Hinaki, Beograd
• Krstić, Lj. (2003): Čovek i mikrobi, Izdavačka kuća Draganić, Beograd
• Pavlović D: Prionske bolesti, Beograd
• Šerban Nada (2001): Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd
• Radulović, Š. (1998):Mikrobiologija sa epidemiologijom, ZUNS, Beograd
• Ridli M (2001): Genom, Plato, Beograd

Snežana Trifunović, dipl. biolog