Koprive

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 21:16, 13. april 2009. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Habitus

Familija kopriva (Urticaceae) je grupa skrivenosemenica koja obuhvata oko 900 vrsta klasifikovanih u oko 40 rodova. Kosmopolitskog je rasprostranjenja, mada su vrste ove familije najbrojnije u tropskim i suptropskim predelima Zemljine lopte. Na teritoriji Srbije do danas je zabeleženo šest vrsta iz dva roda. Poznata je i jedna endemična vrsta za Balkansko poluostrvo. U familiju kopriva spadaju i predstavnici iz kategorija ruderalnih i korovskih biljaka. Pojedine vrste se od davnina koriste u narodnoj medicini zbog izuzetnih lekovitih i imunoloških karakteristika. U ovu familiju spada i ramija (Boehmeria nivea) koja je cenjena tekstilna biljka iz suptropskih i tropskih područja Azije.

Morfologija

U okviru ove familije se najčešće sreću jednogodišnje ili višegodišnje zeljaste biljke, retko poludrvenaste, a samo mali broj vrsta spada u kategorije žbunova i drveća. Listovi su sa zaliscima. Najčešće su naizmeničnog rasporeda, a znatno ređe su naspramni ili grupisani u četvoročlani pršljen. Pojedini predstavnici familije kopriva sadrže na vegetativnim delovima žarne dlake. Biljke ove familije ne sadrže mlečne cevi, ali ponekada su prisutni sluzni kanali. Stabljika sadrži duga likina vlakna i cistolite.

Cvetovi su aktinomorfne simetrije. Mogu biti jednopolni ili dvopolni, a ukoliko su dvopolni biljke mogu biti jednodome ili dvodome. Cvetovi su najčešće grupisani u resaste cvasti kao što su štitovi, klasovi ili glavice. Perijant je u obliku čašicolikog perigona i izgrađen je najčešće od četiri ili pet listića. Međutim, poznat je i manji broj vrsta čiji je perijant izgrađen od svega dva ili tri listića. Listići perigona su slobodni ili više – manje srasli. Gineceum je slobodan ili srastao sa perijantom.U ženskom cvetu se tučak sastoji od dva srasla oplodna listića. Plodnik je nadcvetan i sadrži samo jedan semeni zametak. U cvetu se nalaze četiri prašnika. Oprašivanje je anemofilno.

Literatura

1. Kojić M., Pekić S., Dajić Z.: Botanika, Izdavačka kuća Draganić, Beograd, 2004.

2. Domac R.: Osnovi sistematske botanike, PMF, Zagreb, 1964.

3. Jakovljević S.: Opšta botanika, Naučna knjiga, Beograd, 1960.

4. Suvorov V. V.: Botanika, Kolos, Moskva, 1961.

5. Dajić Z., Ljubojević L. i drugi: Praktikum iz morfologije i sistematike biljaka, Izdavačka kuća Draganić, Beograd, 2004.

6. Tatić B., Blečić V.: Sistematika i filogenija viših biljaka, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2002.

Autor teksta:
Stefanpotpis3.jpg
prezentacija