Razlika između izmena na stranici „Krasuljak”
Red 44: | Red 44: | ||
<noinclude> | <noinclude> | ||
− | |||
− | |||
− | |||
'''Krasuljak''' (bela rada, belka), '''''Bellis perennis''''' je višegodišnja, zeljasta, ukrasna i lekovita biljka iz porodice [[glavočike|glavočika]] (fam. Asteraceae). | '''Krasuljak''' (bela rada, belka), '''''Bellis perennis''''' je višegodišnja, zeljasta, ukrasna i lekovita biljka iz porodice [[glavočike|glavočika]] (fam. Asteraceae). | ||
Red 65: | Red 62: | ||
==Galerija== | ==Galerija== | ||
<gallery> | <gallery> | ||
+ | Slika:Krasuljak-Bellis-perenis2.jpg|Krasuljak - glavičasta cvast: jezičasti cvetovi (beli), cevasti cvetovi (žuti) | ||
+ | Slika:Krasuljak-Bellis-perenis3.jpg | ||
Slika:Krasuljak-makro.jpg | Slika:Krasuljak-makro.jpg | ||
+ | Slika:Krasuljak.jpg | ||
Slika:Glavica.jpg|1-jezičasti; 2- cevasti cvetovi | Slika:Glavica.jpg|1-jezičasti; 2- cevasti cvetovi | ||
+ | |||
</gallery> | </gallery> | ||
Najnovija izmena na datum 21. mart 2014. u 21:07
Klasifikacija | ||||||||||||||||||||
|
Krasuljak (bela rada, belka), Bellis perennis je višegodišnja, zeljasta, ukrasna i lekovita biljka iz porodice glavočika (fam. Asteraceae).
- Poreklo imena
Naučni naziv potiče od latinskog bellus što znači lep i perennis= trajan.
Sadržaj
Opis biljke
Niska zeljasta biljka visine 2-10 cm (retko 15 cm), sa glavičastim cvastima čiji je prečnik 2-3 cm. Listovi obrazuju prizemnu rozetu, najčešće objajastog oblika i cele ivice. Cvasti se sastoje od jezičastih cvetova najčešće bele boje (mogu biti i roze, crvene) raspoređenih po obodu cvasti i cevastih cvetova žute boje koji se nalaze u sredini cvasti.
U sumrak se glavice zatvaraju
Rasprostranjenost i stanište
Rasprostranjena je u Evropi, Severnoj Americi zapadnoj Aziji. Žive u zajednici sa biljkama livada, travnjaka i drugih travnatih površina.
Upotreba
Cvetovi i listovi se koristi za jelo sveži, kao dodatak salatama i sendvičima ili kuvani u supama i čorbama. Infuzum napravljen od lišća može da se koristi kao sprej za uništavanje insekata.
Lekovitost
Koristi se u narodnoj medicini za širok spektar bolesti: kao blago sredstvo za smirenje, za omekšavanje kože, poboljšava iskašljavanje, kao laksativ. Infuz se upotrebljava u lečenju katara, reumatizma, artritisa, oboljenjima jetre i bubrega kao i za pročišćavanje krvi. Kada se bere za vreme cvetanja koristi se kao homeopatski lek. Mast koja se pravi od lišća koristi se spolja za rane, modrice i sl. Istraživanja (1994) ukazuju na mogućnost primene ove biljke u terapiji protiv virusa HIV-a.
Galerija
Literatura
- Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
- Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
- Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
- Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
- Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
- Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
- Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
- Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
- Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
- Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.