Langerhansova ostrvca

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 23:42, 26. oktobar 2008. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Langerhansova ostrvca (obeležena strelicama)

Langerhansova ostrvca su oblasti u tkivu pankreasa u kojima su grupisane endokrine ćelije koje sintetišu hormone. Ime su dobila po jednom studentu medicine koji ih je prvi put uočio 1869. g. Prečnik se kreće od 0,1 do 0,2 mm. Sastoje se od ćelija grupisanih u nepravilne trake i kapilara koji se između njih prostiru. Na preparatima pankreasa, koji se posmatraju pod svetlosnim mikroskopom, uočavaju se kao ovalne grupe ćelija koje su bledo obojene u odnosu na okolne ćelije (egzokrini deo pankreasa).

Vrste ćelija

Endokrine oblasti pankreasa sastoje se iz nekoliko tipova ćelija:

  • alfa-ćelije ili A-ćelije
  • beta-ćelije ili B-ćelije
  • delta-ćelije ili D-ćelije
  • PP-ćelije
  • E-ćelije, kojih najverovatnije u pankreasu čoveka nema
  • prelazne ćelije koje se prema morfologiji mogu svrstati i u endokrine i u egzokrine ćelije

U toku embrionalnog razvića čoveka ne nastaju svi tipovi ćelija istovremeno već se prvo javljaju A-ćelije, zatim D-ćelije, B-ćelije i na kraju PP-ćelije. Pojedini tipovi ćelija se međusobno povezuju gradeći funkcionalne podjedinice Langerhansovog ostrvca. Raspored ćelija u ostrvcu je promenljiv mada se najčešće na njegovoj periferiji nalaze A-ćelije u vidu prstena, između njih su ubačene pojedinačne D-ćelije, dok se u sredini uglavnom nalaze B-ćelije. PP-ćelije se ne nalaze u svakom ostrvcu, a tamo gde ih ima zauzimaju periferni položaj.

A-ćelije

Imaju višeugaoni oblik i okruglo jedro. Sekretorne granule su skoncentrisane u delu koji je okrenut ka kapilaru i sadrže glukagon. Egzocitozom se hormon glukagon izlučuje u [K|[kapilar]]. A-ćelije se povezuju kako međusobno tako i sa D-ćelijama i tako grade funkcionalne podjedinice.

B-ćelije

Najbrojnije se među svim ćelijama ostrvaca. Jedro im je često sa poliploidnim brojem hromozoma. Povezane su kako međusobno tako i sa A-ćelijama. U sekretornim granulama se nalazi sintetisani proinsulin (neaktivni insulin).

D-ćelije

Mogu imati okrugao ili višeugaoni oblik i sa jednog dela njihove površine polaze tanki nastavci citoplazme. Najčešće se nalaze na periferiji ostrvaca između A i B-ćelija. Sintetišu hormon somatostatin, a imaju i parakrinu funkciju (deluju na susedne ćelije) jer somatostatin inhibira lučenje insulina i glukagona.

PP-ćelije

Naziv su dobile prema hormonu koji luče, pankreasnom polipeptidu. Nalaze se ne samo u endokrinom već i u egzokrinom delu pankreasa. Morfološki su slične A-ćelijama, ali se od njih razlikuju po sekretornim granulama. Najviše su zastupljene u ostrvcima zadnjeg dela glave pankreasa.

Regeneracija

U posebnim okolnostima, kao što je hiperglikemija, ćelije Langerhansovim ostrvaca se mogu obnoviti i to na dva načina:

  • mitotičkim deobama ćelija u samom ostrvcu
  • umnožavanjem izvornih ćelija koje izgrađuju pankreasni kanal.

Literatura

  • Ćurčić, B: Razviće životinja, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Mariček,Magdalena; Ćurčić,B; Radović,I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1996.
  • Popović S: Embriologija čoveka, Dečije novine, Beograd, 1990.
  • Trpinac, D: Histologija, Kuća štampe, Beograd, 2001.
  • Šerban, M, Nada: Pokretne i nepokretne ćelije - uvod u histologiju, Savremena administracija, Beograd, 1995.
Snežana Trifunović, dipl. biolog