Razlika između izmena na stranici „Mali pegavi kivi”

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
(Ishrana)
Red 21: Red 21:
 
==Ishrana==
 
==Ishrana==
 
Hrane se kako životinjama tako i biljkama, svaštojedi su. Od životinja su to najčešće [[pauci]], [[prstenasti crvi]] i larve insekata, a od biljaka šumsko voće koje opadne na tlo.
 
Hrane se kako životinjama tako i biljkama, svaštojedi su. Od životinja su to najčešće [[pauci]], [[prstenasti crvi]] i larve insekata, a od biljaka šumsko voće koje opadne na tlo.
 +
==Status zaštite==
 +
Najugroženija je vrsta od svih [[kiviji|kivija]]. Uništavanje njihovih prirodnih staništa od strane ljudi, požari, bolesti i uvođenje novih vrsta sisara na njihovu teritoriju su faktori koji su doprineli propadanje njihovih [[populacija]]. Pokušaji da se ova vrsta očuva sastoje se u obrazovanju rezervata na Južnom ostrvu. Nastojanja da se gaje u zarobljeništvu su nisu dala rezultate.

Izmena na datum 22. decembar 2008. u 21:50

Apteryx owenii

Mali pegavi kivi (Apteryx owenii) je vrsta ptice koja pripada trkačicama.

Rasprostranjenost i stanište

Mali pegavi kivi naseljava Južno ostrvo Novog Zelanda. Živi u zimzelenim šumama.

Razmnožavanje

Gnezda prave u rupama koje kopaju u šumskom tlu i u njih polažu jedno do dva jaja. Mladunci izlegli iz jaja su veliki i dobro tazvijeni pa imaju dobru priliku pa opstanu u lošim uslovima kao što su nedostatak hrane ili nepovoljne vremenske prilike.

Jedinstveni su po načinu na koji podižu mlade. Mužjaci leže na jajima 70 dana po 21 sat dnevno.Prvih nekoliko dana po izleganju iz jajeta mladunce ne hrane roditelji već se hrane žumancetom iz žumancetne kesice. Posle toga sami noću traže hranu, a roditelji ih prate samo radi zaštite.

Ishrana

Hrane se kako životinjama tako i biljkama, svaštojedi su. Od životinja su to najčešće pauci, prstenasti crvi i larve insekata, a od biljaka šumsko voće koje opadne na tlo.

Status zaštite

Najugroženija je vrsta od svih kivija. Uništavanje njihovih prirodnih staništa od strane ljudi, požari, bolesti i uvođenje novih vrsta sisara na njihovu teritoriju su faktori koji su doprineli propadanje njihovih populacija. Pokušaji da se ova vrsta očuva sastoje se u obrazovanju rezervata na Južnom ostrvu. Nastojanja da se gaje u zarobljeništvu su nisu dala rezultate.