Mane i oboljenja oka

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu


Definicija.jpg
Ukratko

Na čulo vida deluju kako nasledni tako i faktori spoljašnje sredine. Na nasledne činioce ne možemo uticati, ali zato možemo na faktore iz spoljašnje sredine. Dugo gledanje televizije, previše rada na računaru, preteranu upotrebu mobilnog telefona, čitanje pri slabom osvetljenju svakako treba izbegavati. Na naše osetljive i nežne oči štetno deluju infekcije mikroorganizmima, prašina, dim, kako slaba tako i prejaka svetlost (zaštita su tamne naočari).

Mane oka

Normalna dužina očne jabučice iznosi 24 mm. Ako je kraća za samo 1 mm, to smanjuje vid za 3 dioptrije pa je potrebno nositi naočare sa plus (+) dioptrijom.

Najčešće mane oka jesu kratkovidost i dalekovidost i predstavljaju poremećaje dužine očne jabučice. Kod kratkovidih osoba očna jabučica je izdužena pa slika predmeta pada ispred mrežnjače, negde u staklastom telu. Zbog toga kratkovidi ljudi vide predmete koji su blizu njih, ali ne vide udaljene predmete. Kod dalekovidih je suprotno, očna jabučica je skraćena  pa se lik predmeta stvara iza mrežnjače. Dalekovidi ljudi vide predmete u daljini, ali ne vide bliske objekte. Obe ove mane mogu da se isprave nošenjem odgovarajući naočara ili kontaktnih sočiva.

Kada posle 45-50. godine života očno sočivo izgubi elastičnost a time i sposobnost prilagođavanja, dolazi do pojave staračke dalekovidosti. Osobe tada ne vide jasno predmete u blizini, dok udaljene vide jasno. Nedostatak se otklanja nošenjem naočara  za blizinu.

Razrokost (strabizam) nastaje kao posledica oslabljenog mišića koji pokreće očnu jabučicu. Pri posmatranju nekog predmeta oči razroke osobe nemaju isti pravac pogleda.  Jedno oko ima normalan položaj, dok je drugo okrenuto ili ka unutra ili ka spolja. Ova mana oka se ispravlja nošenjem odgovarajućih naočara i vežbama za ojačanje oslabljenog mišića.

Daltonizam (slepilo za boje) je nasledna mana oka koja se češće ispoljava kod muškaraca nego kod žena. Osobe najčešće ne razlikuju neku od boja crvenu, zelenu ili plavu (delimično slepilo za boje). U veoma retkim slučajevima može da se javi i potpuno slepilo za boje. Osobe tada svet vide kao crno-beli jer uopšte ne raspoznaju boje.

Vise-podataka2.jpg
Za više podataka pogledati Nasleđivanje vezano za polne hromozome


Oboljenja oka

Zapaljenja oka izazvaju virusi, bakterije, gljivice ili su posledica alergije. Ostali uzroci zapaljenja mogu da budu izloženost hemikalijama, vetru, prašini i dimu. Najčešće zapaljenje je konjuktivitis ili bolest ''crvenih očiju'' i predstavlja zapaljenje vežnjače (naziva se i konjuktiva). Usled zapaljene vežnjače beonjača postaje crvena, javlja se pojačano suzenje, crveni i slepljeni kapci, svrab, peckanje i bol. Ako je izazvan virusima ili bakterijama, konjuktivitis je zarazan i može se proširiti među decom. Prenosi se dodirom prljavim rukama  i upotrebom zaraženih predmeta (peškir, maramica, posteljina i dr). Širenje zaraze sprečava se odgovarajućom higijenom oka i ruku. Konjuktivitis izazvan bakterijama leči se kapima i mastima za oči, dok virusni prolazi najčešće sam po sebi.

Katarakta (narodni naziv siva mrena) je najčešći uzrok slabog vida kod starijih osoba. Može biti nasledna ili stečena. Dolazi do zamućenja očnog sočiva koje postaje neprozirno za svetlost. Usled toga se menja prelamanje svetlosnih zraka pa se na mrežnjači narušava oštrina vida. Može dovesti do gubitka vida. Leči se operativno, zamenom obolelog sočiva veštačkim.

Glaukom nastaje kada se poveća količina tečnosti očne jabučice što dovodi  do porasta očnog pritiska. Povišeni pritisak može da ošteti očni nerv što dovodi do slabljenja vida i slepila.

Naziv glaukom potiče od grč. reči ''glaukos'' što znači zelen jer sočivo zahvaćeno ovom bolešću ima sivozeleni odsjaj.

Do povrede oka najčešće dolazi kada ono dođe u dodir sa nekim stranim telom. Prašina, pesak, komadići metala pa čak i oštra ivica papira mogu da ogrebu rožnjaču. Do povrede rožnjače može doći i prskanjem neke hemikalije u oči. Obavezno se treba obratiti lekaru.

Različiti uzroci mogu dovesti do potpunog gubitka vida (slepilo)  ili delimičnog  (slabovidosti). Najčešći uzroci su različita zapaljenja, oštećenje očnog nerva, nasledne bolesti, teške povrede oka, zračenja, upotreba alkohola i duvana i dr.


Zanimljivosti.jpg
Zanimljivosti
  • Iako se od svakog posmatranog predmeta obrazuju dva lika (u svakom oko po jedan) mi vidimo jednostruko!
  • U toku jednog sata čitanja i pisanja nastaje 25 000 trzaja oka! Ako se, uz  to, radi pri slabom osvetljenju i pri nepravilnom položaju tela (stalno sagnuta glava) naše oko trpi!
  • Oči možete da odmorite, posle dugog čitanja ili pisanja, tako što ćete gledati u daljinu ili u zelenilo.
  • Normalna dužina očne jabučice iznosi 24 mm. Ako je kraća za samo 1 mm, to smanjuje vid za 3 dioptrije pa je potrebno nositi naočare sa plus (+) dioptrijom.
  • Daltonista koji ne razlikuje crvenu boju, ne može da uoči trešnje na krošnji drveta.
  • Nedostatak nekih vitamina može dovesti do poremećaja vida. Tako, nedostatak vitamina A dovodi do kokošijeg slepila (noćnog slepila). Osobe sa tom bolešću ne vide u sumrak jer su im oštećeni štapići. Zašto se naziva kokošije slepilo? Kokoške takođe ne vide u sumrak već sa prvim mrakom tonu u san, a bude se sa prvim znacima sunca.  Nedostatak vitamina B1 dovodi do oštećenja očnog živca i može prouzrokovati slepilo. Nedostatak vitamina C dovodi do krvarenja u očima.
Literatura.jpg
Literatura
  • Ćurčić, B: Razviće životinja, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Hale. W, G, Morgham, J, P: Školska enciklopedija biologije, Knjiga-komerc, Beograd
  • Kalezić, M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, beograd, 2001
  • Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija. naučna knjiga, Beograd, 1986
  • Milin J. i saradnici: Embriologija, Univerzitet u Novom Sadu, 1997.
  • Pantić, V:Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1997.
  • Pantić, V: Embriologija, Naučna knjiga, beograd, 1989.
  • Popović S: Embriologija čoveka, Dečije novine, Beograd, 1990.
  • Trpinac, D: Histologija, Kuća štampe, Beograd, 2001.
  • Šerban, M, Nada: Pokretne i nepokretne ćelije - uvod u histologiju, Savremena administracija, Beograd, 1995.
Snežana Trifunović, dipl. biolog