Mehanička tkiva

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 17:57, 20. jul 2014. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
(razl) ← Starija izmena | Najnovija izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Kolenhim: zadebljali ćelijski zidovi (crveno)
Kolenhim i sklerenhim

Mehanička tkiva su vrsta trajnih biljnih tkiva čije su ćelije tesno međusobno spojene i imaju debele celulozne zidove sa malobrojnim i sitnim porama, pa daju čvrstinu i određeni oblik biljci. Mehanički elementi su u biljnim organima specifično raspoređeni tako da se uz najmanji utrošak materijala obezbeđuju najveća moguća čvrstoća:

  • u stablu se nalaze na njegovoj periferiji
  • u korenu su smeštena u njegovom središnjem delu.

Vrste mehaničkog tkiva

Razlikuju se dve osnovne vrste ovog tkiva :

Kolenhim je mehaničko tkivo mladih organa koji još rastu. Sastoji se od živih ćelija čiji su zidovi neravnomerno zadebljali i izgrađeni od celuloze i pektina. Ćelije su sakupljene u trake ili cilindre, koji se obično nalaze ispod epidermisa mladih stabala. Veoma često ćelije sadrže hloroplaste, ali sa malom količinom pigmenata. Bogate su citoplazmom, širokog lumena ali samo tkivo sadrži malo intercelulara.

Kolenhim u biljci može da bude raspoređen na različite načine:

  • samo u uglovima stabala
  • u vidu uzdužnih traka
  • rastresiti gde se kolenhim nalazi samo u blizini intercelulara; retko se sreće.

Sklerenhim (gr. skleros = odebljao, otvrdnut) je građen od mrtvih ćelija jako zadebljalih i odrvenelih ćelijskih zidova. Ćelijski zidovi su ravnomerno zadebljali i često sadrže lignin. Funkciju obavljaju, ustvari, samo zadebljali ćelijski zidovi, dok je unutrašnji sadržaj ćelije izgubljen pa su ćelije sa smanjenim lumenom. Nalazi se u svim delovima biljke koji su prestali sa rastom.

Deli se na:

  • sklereide ,
  • likina vlakna i
  • drvena vlakna.

Sklereidi (kamene ćelije) su ćelije sa jako zadebljalim ćelijskim zidom, razbacane između ćelija drugih tkiva. Mogu imati različite oblike, ali nikada nisu prozenhimske. Ima ih i u masi, kao npr. u plodu kruške. Nastaju iz parenhimskih ćelija čiji zidovi naknadno zadebljaju.

Likina vlakna su ćelije izduženog oblika, sa zašiljenim vrhovima, te imaju oblik vretena. Likina vlakna konoplje mogu biti dugačka 10 mm, lana 40 mm, a kod nekih biljaka dostižu dužinu do 20 cm. Zidovi ovih ćelija su celulozni i zbog toga su cenjena u industriji (lan, konoplja, kopriva).

Drvena vlakna (libriform vlakna) se nalaze u drvenom delu stabla. Kraća su od likinih vlakana i njihovi zidovi su jako odrveneli.

Literatura:

  • Sarić, M. (1975): Fiziologija biljaka, Naučna knjiga, Beograd
  • Blaženčić, Jelena (1990): Praktikum iz anatomije biljaka sa osnovama mikroskopske tehnike,Naučna knjiga, Beograd
  • Janjatović, V. (1988), Botanika, Novi Sad
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Kojić, M: Botanika, Naučna knjiga, Beograd, 1989.
  • Kojić, M: Fiziološka ekologija kulturnih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1987.
  • Marinković, R, Tatić, B, Blaženčić, J: Morfologija biljaka, Beograd, 1979.
  • Nikolić,R, Pavlović, S, Živanović, P. (1989): Praktikum iz anatomije biljaka, Meidicnska knjiga, Beograd-Zagreb
  • Tatić, B, Petković, V. (1998): Morfologija biljaka, ZUNS, Beograd
Snežana Trifunović, dipl. biolog