Razlika između izmena na stranici „Mezozoe”
(→Literatura) |
|||
(Jedna međuizmena istog korisnika nije prikazana) | |||
Red 1: | Red 1: | ||
[[Slika:MESO003B.GIF|300px|mini|right|Predstavnik klase Orthonectida]] | [[Slika:MESO003B.GIF|300px|mini|right|Predstavnik klase Orthonectida]] | ||
− | '''Mezozoe''' (Mesozoa) su višećelijske životinje koje se razlikuju od svih ostalih višećelijskih životinja po tome što: | + | '''Mezozoe''' (Mesozoa) su višećelijske [[životinje]] koje se razlikuju od svih ostalih višećelijskih životinja po tome što: |
* nemaju unutrašnji sloj ćelija koji bi odgovarao endodermisu); | * nemaju unutrašnji sloj ćelija koji bi odgovarao endodermisu); | ||
* jedine su metazoe koje se razmnožavaju agametski. | * jedine su metazoe koje se razmnožavaju agametski. | ||
Red 7: | Red 7: | ||
Pored različitosti ove životinje pokazuju i sličnosti sa pojedinim tipovima među višećelijskim životinjama: | Pored različitosti ove životinje pokazuju i sličnosti sa pojedinim tipovima među višećelijskim životinjama: | ||
* sa protozoama su slične svojim životnim ciklusom u kome dolazi do smene polne i bespolne generacije; | * sa protozoama su slične svojim životnim ciklusom u kome dolazi do smene polne i bespolne generacije; | ||
− | * slične su | + | * slične su [[metilji]]ma po pojedinim stupnjevima u toku razvića i |
* treplje su im slične građe kao kod trepljara. | * treplje su im slične građe kao kod trepljara. | ||
Red 18: | Red 18: | ||
1. na osnovu njihove veoma proste građe i odsustva endodermisa stavljeni su na sam početak evolutivne lestvice višećelijskih životinja, odnosno, odmah iza protozoa; dakle, to su najniže višećelijske životinje; | 1. na osnovu njihove veoma proste građe i odsustva endodermisa stavljeni su na sam početak evolutivne lestvice višećelijskih životinja, odnosno, odmah iza protozoa; dakle, to su najniže višećelijske životinje; | ||
− | 2. prema ovom shvatanju je građa mezozoa uprošćena regresivnom evolucijom i da je njihovo stvarno mesto među pljosnatim crvima; ovo mišljenje je, između ostalih, zastupao i naš čuveni zoolog Jovan Hadži. | + | 2. prema ovom shvatanju je građa mezozoa uprošćena regresivnom evolucijom i da je njihovo stvarno mesto među pljosnatim crvima; ovo mišljenje je, između ostalih, zastupao i naš čuveni zoolog [[Jovan Hadži]]. |
==Klasifikacija== | ==Klasifikacija== | ||
Mezozoe su podeljene na dve klase ( po nekim autorima nisu dve kalse nego dva reda): | Mezozoe su podeljene na dve klase ( po nekim autorima nisu dve kalse nego dva reda): | ||
− | * '''Klasa Dicyemida''' | + | * '''Klasa [[Dicyemida]]''' |
Ova klasa obuhvata male, crvolike parazite bubrega glavonožaca koji ne nanose veliku štetu domaćinu u kome žive. Telo im je veličive od oko 6 mm i sastoji se od stalnog broja ćelija, najčešće do 25. Izgrađeno je od sloja ćelija sa trepljama koje okružuju jednu ćeliju nazvanu aksijalna ćelija. Aksijalna ćelija je prvo sa jednim jedrom, a kasnije postaje višejedarna i tada počinje da se deli. Posle svake deobe jedna ćelija zadržava osobine aksijalne, a druga daje agamete. Od svakog agameta deobom nastaju larve koje napuštaju jedinku u kojoj su nastale, plivaju po tečnosti bubrega domaćina, a zatim se zakače za njegov zid i razmnožavaju se na isti način sve dok domaćin polno ne sazri. Tada se preobraćaju u drugi oblik koji daje larve slične ifuzorijama i one napuštaju domaćina. Dalji tok životnog ciklusa nije poznat. Predstavnik ove klase mezozoa je pseudiciema (Pseudicyema truncatum). | Ova klasa obuhvata male, crvolike parazite bubrega glavonožaca koji ne nanose veliku štetu domaćinu u kome žive. Telo im je veličive od oko 6 mm i sastoji se od stalnog broja ćelija, najčešće do 25. Izgrađeno je od sloja ćelija sa trepljama koje okružuju jednu ćeliju nazvanu aksijalna ćelija. Aksijalna ćelija je prvo sa jednim jedrom, a kasnije postaje višejedarna i tada počinje da se deli. Posle svake deobe jedna ćelija zadržava osobine aksijalne, a druga daje agamete. Od svakog agameta deobom nastaju larve koje napuštaju jedinku u kojoj su nastale, plivaju po tečnosti bubrega domaćina, a zatim se zakače za njegov zid i razmnožavaju se na isti način sve dok domaćin polno ne sazri. Tada se preobraćaju u drugi oblik koji daje larve slične ifuzorijama i one napuštaju domaćina. Dalji tok životnog ciklusa nije poznat. Predstavnik ove klase mezozoa je pseudiciema (Pseudicyema truncatum). | ||
− | * '''Klasa Orthonectida ''' | + | * '''Klasa [[Orthonectida]] ''' |
− | U ovu klasu su svrstani veoma retki i veoma štetni endoparaziti školjki, nemertina, mnogočekinjastih crva i dr. Imaju izraženu smenu polne i bespolne generacije. Bespolna generacija je u obliku višejedarnih plazmodijuma, u kojima se od određenih jedara obrazuju agameti. Od agameta nastaju polne jedinke, mužjaci i ženke, pri čemu su ženke krupnije od mužjaka. Polne jedinke izgrađene su od sloja trepljastih ćelija koje okružuju grupu ćelija koja će dati spermatozoide (kod mužjaka) i jajne ćelije (kod ženke). Posle oplođenja, koje je unutrašnje, oplođena jajna ćelija (zigot) produžava razviće u organizmu ženke do stupnja larve koja napušta materinski organizam i sposobna je da inficira domaćina. Predstavnik ove klase je ropalura (Rhopalura ophiocomae). | + | U ovu klasu su svrstani veoma retki i veoma štetni [[endoparaziti]] [[školjke|školjki]], [[nemertina]], [[mnogočekinjasti crvi|mnogočekinjastih crva]] i dr. Imaju izraženu smenu polne i bespolne generacije. Bespolna generacija je u obliku višejedarnih plazmodijuma, u kojima se od određenih jedara obrazuju agameti. Od agameta nastaju polne jedinke, mužjaci i ženke, pri čemu su ženke krupnije od mužjaka. Polne jedinke izgrađene su od sloja trepljastih ćelija koje okružuju grupu ćelija koja će dati spermatozoide (kod mužjaka) i jajne ćelije (kod ženke). Posle oplođenja, koje je unutrašnje, oplođena jajna ćelija ([[zigot]]) produžava razviće u organizmu ženke do stupnja larve koja napušta materinski organizam i sposobna je da inficira domaćina. Predstavnik ove klase je ropalura (Rhopalura ophiocomae). |
==Literatura== | ==Literatura== | ||
*Brajković, M: Zoologija invertebrata I deo, ZUNS, Beograd, 2003. | *Brajković, M: Zoologija invertebrata I deo, ZUNS, Beograd, 2003. | ||
Red 36: | Red 36: | ||
*Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986. | *Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986. | ||
*Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001. | *Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001. | ||
− | {{ | + | {{potpis2}} |
[[Kategorija:Beskičmenjaci]] | [[Kategorija:Beskičmenjaci]] |
Najnovija izmena na datum 11. april 2013. u 18:44
Mezozoe (Mesozoa) su višećelijske životinje koje se razlikuju od svih ostalih višećelijskih životinja po tome što:
- nemaju unutrašnji sloj ćelija koji bi odgovarao endodermisu);
- jedine su metazoe koje se razmnožavaju agametski.
Pored različitosti ove životinje pokazuju i sličnosti sa pojedinim tipovima među višećelijskim životinjama:
- sa protozoama su slične svojim životnim ciklusom u kome dolazi do smene polne i bespolne generacije;
- slične su metiljima po pojedinim stupnjevima u toku razvića i
- treplje su im slične građe kao kod trepljara.
Sastoje se od samo jednog sloja ćelija, nazvanog somatodeum, koji obavija jednu ili veći broj polnih ćelija. Telesne ćelije su diferencirane u više vrsta. Razmnožavanje mezozoa je veoma složeno i biće objašnjeno kod pojedinih predstavnika. Vode endoparazitski način života.
Postavlja se osnovano pitanje gde među metazoama smestiti ovaj tip životinja. Danas među zoolozima postoje uglavnom dva shvatanja:
1. na osnovu njihove veoma proste građe i odsustva endodermisa stavljeni su na sam početak evolutivne lestvice višećelijskih životinja, odnosno, odmah iza protozoa; dakle, to su najniže višećelijske životinje;
2. prema ovom shvatanju je građa mezozoa uprošćena regresivnom evolucijom i da je njihovo stvarno mesto među pljosnatim crvima; ovo mišljenje je, između ostalih, zastupao i naš čuveni zoolog Jovan Hadži.
Klasifikacija
Mezozoe su podeljene na dve klase ( po nekim autorima nisu dve kalse nego dva reda):
- Klasa Dicyemida
Ova klasa obuhvata male, crvolike parazite bubrega glavonožaca koji ne nanose veliku štetu domaćinu u kome žive. Telo im je veličive od oko 6 mm i sastoji se od stalnog broja ćelija, najčešće do 25. Izgrađeno je od sloja ćelija sa trepljama koje okružuju jednu ćeliju nazvanu aksijalna ćelija. Aksijalna ćelija je prvo sa jednim jedrom, a kasnije postaje višejedarna i tada počinje da se deli. Posle svake deobe jedna ćelija zadržava osobine aksijalne, a druga daje agamete. Od svakog agameta deobom nastaju larve koje napuštaju jedinku u kojoj su nastale, plivaju po tečnosti bubrega domaćina, a zatim se zakače za njegov zid i razmnožavaju se na isti način sve dok domaćin polno ne sazri. Tada se preobraćaju u drugi oblik koji daje larve slične ifuzorijama i one napuštaju domaćina. Dalji tok životnog ciklusa nije poznat. Predstavnik ove klase mezozoa je pseudiciema (Pseudicyema truncatum).
- Klasa Orthonectida
U ovu klasu su svrstani veoma retki i veoma štetni endoparaziti školjki, nemertina, mnogočekinjastih crva i dr. Imaju izraženu smenu polne i bespolne generacije. Bespolna generacija je u obliku višejedarnih plazmodijuma, u kojima se od određenih jedara obrazuju agameti. Od agameta nastaju polne jedinke, mužjaci i ženke, pri čemu su ženke krupnije od mužjaka. Polne jedinke izgrađene su od sloja trepljastih ćelija koje okružuju grupu ćelija koja će dati spermatozoide (kod mužjaka) i jajne ćelije (kod ženke). Posle oplođenja, koje je unutrašnje, oplođena jajna ćelija (zigot) produžava razviće u organizmu ženke do stupnja larve koja napušta materinski organizam i sposobna je da inficira domaćina. Predstavnik ove klase je ropalura (Rhopalura ophiocomae).
Literatura
- Brajković, M: Zoologija invertebrata I deo, ZUNS, Beograd, 2003.
- Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
- Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
- Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
- Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.