Razlika između izmena na stranici „Paukolike životinje”

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
(Galerija)
 
(4 međuizmena istog korisnika nisu prikazane)
Red 1: Red 1:
[[]]
+
[[Slika:Ekstremiteti-pauka.jpg|280px|right|mini|Ekstremiteti pauka: 1- helicere; 2 - pedipalpi; 3 - noge za hodanje]]
 
'''Paukolike životinje (Chelicerata)''' pripadaju [[zglavkari]]ma, a od ostalih zglavkara se razlikuju dvema posebnim odlikama:
 
'''Paukolike životinje (Chelicerata)''' pripadaju [[zglavkari]]ma, a od ostalih zglavkara se razlikuju dvema posebnim odlikama:
 
*nemaju antene i  
 
*nemaju antene i  
 
*prvi par ekstremiteta su '''[[H|helicere]]'''.
 
*prvi par ekstremiteta su '''[[H|helicere]]'''.
+
 
 
Telo im je podeljeno na dva telesna regiona:
 
Telo im je podeljeno na dva telesna regiona:
 
*prozomu (glavenogrudni) i  
 
*prozomu (glavenogrudni) i  
Red 9: Red 9:
  
 
Na prozomi se nalazi 6 pari ekstremiteta:
 
Na prozomi se nalazi 6 pari ekstremiteta:
*prvi par su, već pomenute, helicere kleštolikog oblika, koje uglavnom učestvuju u ishrani i predstavljaju usne ekstremitete;  
+
*prvi par su, već pomenute, [[H|helicere]] kleštolikog oblika, koje uglavnom učestvuju u ishrani i predstavljaju usne ekstremitete;  
 
*drugi par su pedipalpi sa različitim funkcijama: čulna, hvatanje plena, parenje,  
 
*drugi par su pedipalpi sa različitim funkcijama: čulna, hvatanje plena, parenje,  
 
*4 para nogu za hodanje.  
 
*4 para nogu za hodanje.  
Red 15: Red 15:
 
Opistozoma ima najviše 13 segmenata i telzon i na njoj nema ekstremiteta za hodanje već su oni redukovani ili izmenjeni u škrge ili pluća, čulne organe i paučinaste bradavice. Oblik opistozome varira u različitim grupama paukolikih životinja.
 
Opistozoma ima najviše 13 segmenata i telzon i na njoj nema ekstremiteta za hodanje već su oni redukovani ili izmenjeni u škrge ili pluća, čulne organe i paučinaste bradavice. Oblik opistozome varira u različitim grupama paukolikih životinja.
  
Paukolike životinje su aktivni lovci, mada ima i onih koje se hrane biljnom hranom ili parazitiraju na biljkama i životinjama. Grabljivice svoj plen hvataju helicerama i pedipalpima, a zatim na njega izlučuju enzime. Polusvarenu, kašastu hranu usisavaju pomoću posebno prilagođenog prednjeg creva.
+
Paukolike životinje su aktivni lovci, mada ima i onih koje se hrane biljnom hranom ili parazitiraju na [[biljka]]ma i [[životinja]]ma. Grabljivice svoj plen hvataju helicerama i pedipalpima, a zatim na njega izlučuju enzime. Polusvarenu, kašastu hranu usisavaju pomoću posebno prilagođenog prednjeg creva.
 +
 
 +
== Klasifikacija ==
  
== Klasifikacija==
 
 
Podtip helicerata podeljen je na tri klase:
 
Podtip helicerata podeljen je na tri klase:
  
 
1. [[Merostomata]]
 
1. [[Merostomata]]
  
2. [[morski pauci]] (Pycnogonida)
+
2. [[Morski pauci|morski pauci]] (Pycnogonida)
  
3. [[arahnida]] (Arachnida)
+
3. [[Arahnida|arachnida]] (Arachnida)
  
 
Klasa arahnida obuhvata:
 
Klasa arahnida obuhvata:
* [[škorpije]],  
+
 
*[[pauci|pauke]],  
+
* [[Škorpije|škorpije]],
*[[krpelji|krpelje]] i dr.  
+
* [[Pauci|pauke]],
 +
* [[Krpelji|krpelje]] i dr.
  
 
Među škorpijama i paucima ima otrovnih vrsta. U našoj zemlji živi škorpija iz roda [[Euscorpius]], koja je otrovna, ali nije smrtonosna. Ujed pauka poznatog kao crna udovica (crne boje sa crvenim pegama na trbuhu) može kod čoveka da izazove smrt. Kod nas žive i tarantule čiji je ubod bolan.
 
Među škorpijama i paucima ima otrovnih vrsta. U našoj zemlji živi škorpija iz roda [[Euscorpius]], koja je otrovna, ali nije smrtonosna. Ujed pauka poznatog kao crna udovica (crne boje sa crvenim pegama na trbuhu) može kod čoveka da izazove smrt. Kod nas žive i tarantule čiji je ubod bolan.
  
Krpelji su paraziti, prenosioci a istovremeno predstavljaju i prirodne rezervoare uzročnika oboljenja čoveka:
+
Krpelji su [[paraziti]], prenosioci a istovremeno predstavljaju i prirodne rezervoare uzročnika oboljenja čoveka:
*šugarac (Sarcoptes scabiei), koji izaziva šugu kod čoveka;  
+
 
*krpelj koji prenosi uzročnika (spirohetu) lajmske bolesti;  
+
* [[šugarac]] (Sarcoptes scabiei), koji izaziva šugu kod čoveka;
*krpelji koji prenose [[virusi|viruse]] koji kod čoveka mogu prouzrokovati meningoencefalitis
+
* krpelj koji prenosi uzročnika (spirohetu) lajmske bolesti;
 +
* krpelji koji prenose [[Virusi|viruse]] koji kod čoveka mogu prouzrokovati meningoencefalitis
  
 
==Galerija==
 
==Galerija==
Red 59: Red 62:
 
*Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.  
 
*Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.  
 
*Petrov, Brigita, Radović, I,Miličić, Dragana, Petrov, I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum), Biološki fakultet, Beograd, 2000
 
*Petrov, Brigita, Radović, I,Miličić, Dragana, Petrov, I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum), Biološki fakultet, Beograd, 2000
{{potpis}}
+
{{potpis2}}
 
{{dopuniti}}
 
{{dopuniti}}
 
[[Kategorija:Beskičmenjaci]]
 
[[Kategorija:Beskičmenjaci]]
 
[[Kategorija:Kratki tekstovi]]
 
[[Kategorija:Kratki tekstovi]]
 +
[[Kategorija:Paukolike životinje]]

Najnovija izmena na datum 17. mart 2014. u 20:22

Ekstremiteti pauka: 1- helicere; 2 - pedipalpi; 3 - noge za hodanje

Paukolike životinje (Chelicerata) pripadaju zglavkarima, a od ostalih zglavkara se razlikuju dvema posebnim odlikama:

  • nemaju antene i
  • prvi par ekstremiteta su helicere.

Telo im je podeljeno na dva telesna regiona:

  • prozomu (glavenogrudni) i
  • opistozomu (trbušni).

Na prozomi se nalazi 6 pari ekstremiteta:

  • prvi par su, već pomenute, helicere kleštolikog oblika, koje uglavnom učestvuju u ishrani i predstavljaju usne ekstremitete;
  • drugi par su pedipalpi sa različitim funkcijama: čulna, hvatanje plena, parenje,
  • 4 para nogu za hodanje.

Opistozoma ima najviše 13 segmenata i telzon i na njoj nema ekstremiteta za hodanje već su oni redukovani ili izmenjeni u škrge ili pluća, čulne organe i paučinaste bradavice. Oblik opistozome varira u različitim grupama paukolikih životinja.

Paukolike životinje su aktivni lovci, mada ima i onih koje se hrane biljnom hranom ili parazitiraju na biljkama i životinjama. Grabljivice svoj plen hvataju helicerama i pedipalpima, a zatim na njega izlučuju enzime. Polusvarenu, kašastu hranu usisavaju pomoću posebno prilagođenog prednjeg creva.

Klasifikacija

Podtip helicerata podeljen je na tri klase:

1. Merostomata

2. morski pauci (Pycnogonida)

3. arachnida (Arachnida)

Klasa arahnida obuhvata:

Među škorpijama i paucima ima otrovnih vrsta. U našoj zemlji živi škorpija iz roda Euscorpius, koja je otrovna, ali nije smrtonosna. Ujed pauka poznatog kao crna udovica (crne boje sa crvenim pegama na trbuhu) može kod čoveka da izazove smrt. Kod nas žive i tarantule čiji je ubod bolan.

Krpelji su paraziti, prenosioci a istovremeno predstavljaju i prirodne rezervoare uzročnika oboljenja čoveka:

  • šugarac (Sarcoptes scabiei), koji izaziva šugu kod čoveka;
  • krpelj koji prenosi uzročnika (spirohetu) lajmske bolesti;
  • krpelji koji prenose viruse koji kod čoveka mogu prouzrokovati meningoencefalitis

Galerija

Pogledajte kratki film Kretanje pauka krstaša

Literatura

  • Biblioteka Planeta Zemlja i život na njoj, Čovek i životinjski svet,ZUNS i Srpsko biološko društvo, Beograd, 1987.
  • Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos *Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
  • Petrov, Brigita, Radović, I,Miličić, Dragana, Petrov, I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum), Biološki fakultet, Beograd, 2000
Snežana Trifunović, dipl. biolog


Kompjuter.gif
Овај tekst treba dopuniti