Razlika između izmena na stranici „Permeabilnost ćelijske membrane”

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
(Napravljena stranica sa: „Sposobnost membrane da propusti ili ne propusti neke materije je njena permeabilnost (propustljivost). Overton je 1899. g. ispitao više od 500 hemijskih jedinj…“)
 
Red 1: Red 1:
Sposobnost membrane da propusti ili ne propusti neke materije je njena permeabilnost (propustljivost). [[Overton]] je 1899. g. ispitao više od 500 hemijskih jedinjenja sa gledišta da li mogu da uđu u rqazličite ćelije. Došao je do zaključka da mali molekuli brže prolaze kroz membranu nego krupni molekuli. Ta granica u veličini molekula je molekulska težina od 45, molekuli sa manjom molekulskom težinom od 45 ulaze brže u ćeliju. Tako, u ćeliju brzo ulaze amonijak (Mt=27), voda, ugljen dioksid (Mt=44), kiseonik, vodonik sulfid itd.
+
Sposobnost membrane da propusti ili ne propusti neke materije je njena permeabilnost (propustljivost). Permeabilnost predstavlja, u stvari, lakoću kojom rastvorena čestica prolazi kroz membranu što zavisi kako od svojstava čestice tako i od osobina same membrane.
 +
==Memebrana kao ultrafilter==
 +
[[Overton]] je 1899. g. ispitao više od 500 hemijskih jedinjenja sa gledišta da li mogu da uđu u rqazličite ćelije. Došao je do zaključka da mali molekuli brže prolaze kroz membranu nego krupni molekuli. Ta granica u veličini molekula je molekulska težina od 45, molekuli sa manjom molekulskom težinom od 45 ulaze brže u ćeliju. Tako, u ćeliju brzo ulaze amonijak (Mt=27), voda, ugljen dioksid (Mt=44), kiseonik, vodonik sulfid itd. To znači sledeće: membrana ima sićušne pore kroz koje ovi molekuli mogu da prođu i deluje kao ultrafilter.

Izmena na datum 2. avgust 2014. u 13:39

Sposobnost membrane da propusti ili ne propusti neke materije je njena permeabilnost (propustljivost). Permeabilnost predstavlja, u stvari, lakoću kojom rastvorena čestica prolazi kroz membranu što zavisi kako od svojstava čestice tako i od osobina same membrane.

Memebrana kao ultrafilter

Overton je 1899. g. ispitao više od 500 hemijskih jedinjenja sa gledišta da li mogu da uđu u rqazličite ćelije. Došao je do zaključka da mali molekuli brže prolaze kroz membranu nego krupni molekuli. Ta granica u veličini molekula je molekulska težina od 45, molekuli sa manjom molekulskom težinom od 45 ulaze brže u ćeliju. Tako, u ćeliju brzo ulaze amonijak (Mt=27), voda, ugljen dioksid (Mt=44), kiseonik, vodonik sulfid itd. To znači sledeće: membrana ima sićušne pore kroz koje ovi molekuli mogu da prođu i deluje kao ultrafilter.