Razlika između izmena na stranici „Permeabilnost ćelijske membrane”
Red 2: | Red 2: | ||
==Memebrana kao ultrafilter== | ==Memebrana kao ultrafilter== | ||
[[Overton]] je 1899. g. ispitao više od 500 hemijskih jedinjenja sa gledišta da li mogu da uđu u rqazličite ćelije. Došao je do zaključka da mali molekuli brže prolaze kroz membranu nego krupni molekuli. Ta granica u veličini molekula je molekulska težina od 45, molekuli sa manjom molekulskom težinom od 45 ulaze brže u ćeliju. Tako, u ćeliju brzo ulaze amonijak (Mt=27), voda, ugljen dioksid (Mt=44), kiseonik, vodonik sulfid itd. To znači sledeće: membrana ima sićušne pore kroz koje ovi molekuli mogu da prođu i deluje kao ultrafilter. | [[Overton]] je 1899. g. ispitao više od 500 hemijskih jedinjenja sa gledišta da li mogu da uđu u rqazličite ćelije. Došao je do zaključka da mali molekuli brže prolaze kroz membranu nego krupni molekuli. Ta granica u veličini molekula je molekulska težina od 45, molekuli sa manjom molekulskom težinom od 45 ulaze brže u ćeliju. Tako, u ćeliju brzo ulaze amonijak (Mt=27), voda, ugljen dioksid (Mt=44), kiseonik, vodonik sulfid itd. To znači sledeće: membrana ima sićušne pore kroz koje ovi molekuli mogu da prođu i deluje kao ultrafilter. | ||
+ | ===Literatura=== | ||
+ | *Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001 | ||
+ | *Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000 | ||
+ | *Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997 | ||
+ | *Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, Grafopan, Beograd, 2001 | ||
+ | *Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998. | ||
+ | |||
+ | |||
+ | |||
+ | {{Virtuelna nastava|Virtuelno:Ćelijska membrana}} | ||
+ | {{Potpis2}} | ||
+ | [[Kategorija:Biologija ćelije]] | ||
+ | [[Kategorija:Virtuelna nastava]] |
Izmena na datum 2. avgust 2014. u 13:40
Sposobnost membrane da propusti ili ne propusti neke materije je njena permeabilnost (propustljivost). Permeabilnost predstavlja, u stvari, lakoću kojom rastvorena čestica prolazi kroz membranu što zavisi kako od svojstava čestice tako i od osobina same membrane.
Memebrana kao ultrafilter
Overton je 1899. g. ispitao više od 500 hemijskih jedinjenja sa gledišta da li mogu da uđu u rqazličite ćelije. Došao je do zaključka da mali molekuli brže prolaze kroz membranu nego krupni molekuli. Ta granica u veličini molekula je molekulska težina od 45, molekuli sa manjom molekulskom težinom od 45 ulaze brže u ćeliju. Tako, u ćeliju brzo ulaze amonijak (Mt=27), voda, ugljen dioksid (Mt=44), kiseonik, vodonik sulfid itd. To znači sledeće: membrana ima sićušne pore kroz koje ovi molekuli mogu da prođu i deluje kao ultrafilter.
Literatura
- Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
- Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
- Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997
- Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, Grafopan, Beograd, 2001
- Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998.