Razlika između izmena na stranici „Postanak prvobitnih organizama”
(→Prve ćelije i veliko drvo života) |
|||
Red 1: | Red 1: | ||
− | === Prve ćelije i ''veliko drvo života'' === | + | ===Prve ćelije i ''veliko drvo života''=== |
Svi organizmi koji danas žive na Zemlji imaju zajedničko poreklo. Dokaz za to je niz zajedničkih osobina svojstvenim svim živim bićima: isti biohemijski procesi zavisni od DNK, RNK i proteina kao i zajednički genetički kod. | Svi organizmi koji danas žive na Zemlji imaju zajedničko poreklo. Dokaz za to je niz zajedničkih osobina svojstvenim svim živim bićima: isti biohemijski procesi zavisni od DNK, RNK i proteina kao i zajednički genetički kod. | ||
− | [[Datoteka:Drvo zivota.jpg|thumb | + | [[Datoteka:Drvo zivota.jpg|thumb|Drvo života]] |
Najstariji poznati fosili prokariota nađeni su u stenama zapadne Australije čija se starost procenjuje na oko 3,5 milijardi godina. Te prve prokariotske ćelije slične su današnjim cijanobakterijama i bile su anaerobi. Prisustvo eukariotskih ćelija, datira se na vreme od preko 1,5 milijardi godina. Dakle, na osnovu geoloških podataka može se zaključiti da se evolucija života na Zemlji odigravala u organizmima koji su imali prokariotsku ćelijsku građu. Koren “drveta života“ treba tražiti među prokariotima. | Najstariji poznati fosili prokariota nađeni su u stenama zapadne Australije čija se starost procenjuje na oko 3,5 milijardi godina. Te prve prokariotske ćelije slične su današnjim cijanobakterijama i bile su anaerobi. Prisustvo eukariotskih ćelija, datira se na vreme od preko 1,5 milijardi godina. Dakle, na osnovu geoloških podataka može se zaključiti da se evolucija života na Zemlji odigravala u organizmima koji su imali prokariotsku ćelijsku građu. Koren “drveta života“ treba tražiti među prokariotima. | ||
''Veliko drvo života'', svi danas postojeći ćelijski organizmi, deli se na tri osnovne grane: eubakterije (bakterije), arhebakterije (arhee) i eukariote, pri čemu prve dve grane pripadaju prokariotima. | ''Veliko drvo života'', svi danas postojeći ćelijski organizmi, deli se na tri osnovne grane: eubakterije (bakterije), arhebakterije (arhee) i eukariote, pri čemu prve dve grane pripadaju prokariotima. | ||
+ | |||
+ | === Postanak eukariotske ćelije === | ||
+ | Osnovne osobine eukariotskih ćelija su prisustvo jedra i organela u kojima se proizvodi energija – mitohondrija i hloroplasta. Eukarioti su postali od prokariota. Među više od 20 različitih hipoteza o postanku eukariotske ćelije, najveći broj istraživača prihvata hipotezu endosimbioze. | ||
+ | |||
+ | {{Više podataka2}} | ||
+ | |||
+ | [[Endosimbiotska teorija]] | ||
+ | |||
+ | Prema toj teoriji određene sićušne slobodnoživeće prokariote, kao preci mitohondrija, ušle su u neku krupnu ćeliju domaćina i tu ostale kao njeni simbionti. Simbiont je unutrar ćelije domaćina u sigurnijoj i stabilnijoj sredini, a ćeliju domaćina snabdeva energijom. Obostrana korist! | ||
+ | |||
+ | Hloroplasti su nastali oko 500 miliona godina kasnije nego mitohondrije i to putem endosimbioze cijanobakterija sa eukariotskom ćelijom koja je već posedovala mitohondrije. | ||
+ | |||
<br /> | <br /> |
Izmena na datum 21. avgust 2019. u 19:02
Prve ćelije i veliko drvo života
Svi organizmi koji danas žive na Zemlji imaju zajedničko poreklo. Dokaz za to je niz zajedničkih osobina svojstvenim svim živim bićima: isti biohemijski procesi zavisni od DNK, RNK i proteina kao i zajednički genetički kod.
Najstariji poznati fosili prokariota nađeni su u stenama zapadne Australije čija se starost procenjuje na oko 3,5 milijardi godina. Te prve prokariotske ćelije slične su današnjim cijanobakterijama i bile su anaerobi. Prisustvo eukariotskih ćelija, datira se na vreme od preko 1,5 milijardi godina. Dakle, na osnovu geoloških podataka može se zaključiti da se evolucija života na Zemlji odigravala u organizmima koji su imali prokariotsku ćelijsku građu. Koren “drveta života“ treba tražiti među prokariotima.
Veliko drvo života, svi danas postojeći ćelijski organizmi, deli se na tri osnovne grane: eubakterije (bakterije), arhebakterije (arhee) i eukariote, pri čemu prve dve grane pripadaju prokariotima.
Postanak eukariotske ćelije
Osnovne osobine eukariotskih ćelija su prisustvo jedra i organela u kojima se proizvodi energija – mitohondrija i hloroplasta. Eukarioti su postali od prokariota. Među više od 20 različitih hipoteza o postanku eukariotske ćelije, najveći broj istraživača prihvata hipotezu endosimbioze.
Više podataka |
Prema toj teoriji određene sićušne slobodnoživeće prokariote, kao preci mitohondrija, ušle su u neku krupnu ćeliju domaćina i tu ostale kao njeni simbionti. Simbiont je unutrar ćelije domaćina u sigurnijoj i stabilnijoj sredini, a ćeliju domaćina snabdeva energijom. Obostrana korist!
Hloroplasti su nastali oko 500 miliona godina kasnije nego mitohondrije i to putem endosimbioze cijanobakterija sa eukariotskom ćelijom koja je već posedovala mitohondrije.