Razlika između izmena na stranici „Proteini ćelijske membrane”
(→Podela proteina membrane prema funkciji) |
|||
(8 međuizmena istog korisnika nije prikazano) | |||
Red 1: | Red 1: | ||
− | [[Slika:Membrana.jpg| | + | [[Slika:Membrana.jpg|400px|mini|right]] |
− | '''Proteini ćelijske membrane''' zajedno sa lipidima čine glavne sastojke ćelijskog omotača. | + | '''Proteini ćelijske membrane''' zajedno sa lipidima čine glavne sastojke [[ćelijska membrana|ćelijskog omotača]]. |
==Podela proteina prema položaju u membrani== | ==Podela proteina prema položaju u membrani== | ||
− | Prema mestu koje zauzimaju u membrani proteini se mogu podeliti na: | + | Prema mestu koje zauzimaju u membrani [[proteini]] se mogu podeliti na: |
*'''periferne''' koji se nalaze sa obe strane membrane (citoplazmatične i spoljašnje strane); mogu da se uklone iz membrane bez narušavanja njene celovitosti; oni su van dvosloja lipida sa kojim su u vezi slabim elektrostatičkim silama | *'''periferne''' koji se nalaze sa obe strane membrane (citoplazmatične i spoljašnje strane); mogu da se uklone iz membrane bez narušavanja njene celovitosti; oni su van dvosloja lipida sa kojim su u vezi slabim elektrostatičkim silama | ||
*'''integralne''' koji su uronjeni u lipidni dvosloj i sa njim integrisani te se iz njega ne mogu izdvojiti bez upotrebe nekih hemijskih supstanci koje rastvaraju membranu; kada se prostiru kroz čitavu membranu nazivaju se '''transmembranski proteini'''; mogu i delimično da se prostiru kroz membranu, odnosno, da se nalaze na njenoj spoljašnjoj ili unutrašnjoj strani; neki kroz membranu prolaze jedanput, a neki veći broj puta (španuju je); obično prolaze kroz membranu delom koji se oblikuje kao α-zavojnica koju čini 20 do 25 hidrofobnih [[aminokiselina]], a koje se umeću u membranu endoplazmatskog retikula tokom sinteze polipeptidnog lanca; ti se proteini zatim transportiraju membranskim vezikulama od endoplazmatskog retikula do Goldžijevog aparata, a odatle do plazma membrane. | *'''integralne''' koji su uronjeni u lipidni dvosloj i sa njim integrisani te se iz njega ne mogu izdvojiti bez upotrebe nekih hemijskih supstanci koje rastvaraju membranu; kada se prostiru kroz čitavu membranu nazivaju se '''transmembranski proteini'''; mogu i delimično da se prostiru kroz membranu, odnosno, da se nalaze na njenoj spoljašnjoj ili unutrašnjoj strani; neki kroz membranu prolaze jedanput, a neki veći broj puta (španuju je); obično prolaze kroz membranu delom koji se oblikuje kao α-zavojnica koju čini 20 do 25 hidrofobnih [[aminokiselina]], a koje se umeću u membranu endoplazmatskog retikula tokom sinteze polipeptidnog lanca; ti se proteini zatim transportiraju membranskim vezikulama od endoplazmatskog retikula do Goldžijevog aparata, a odatle do plazma membrane. | ||
Red 10: | Red 10: | ||
Proteini membrane se prema ulozi dele na: | Proteini membrane se prema ulozi dele na: | ||
*'''strukturne''' koji uspostavljaju organizaciju ćelije tako što se vezuju za [[ćelijski skelet]] ili okoloćelijsku sredinu (ili oboje), kao i obrazovanje ćelijskih veza ([[tesne veze]], [[neksusi]], [[dezmozomi]] | *'''strukturne''' koji uspostavljaju organizaciju ćelije tako što se vezuju za [[ćelijski skelet]] ili okoloćelijsku sredinu (ili oboje), kao i obrazovanje ćelijskih veza ([[tesne veze]], [[neksusi]], [[dezmozomi]] | ||
− | *'''[[enzime]]''' | + | *'''[[enzimi|enzime]]''', to su integralni proteini ćelijske membrane koji imaju katalitičko dejstvo na neki supstrat |
*'''receptore''' | *'''receptore''' | ||
*'''nosače i kanale''', učestvuju u transportu kroz membranu kao npr. [[jonske pumpe]] | *'''nosače i kanale''', učestvuju u transportu kroz membranu kao npr. [[jonske pumpe]] | ||
Red 17: | Red 17: | ||
Transportni proteini su integralni proteini ćelijske membrane koji učestvuju u prenošenju materija kroz membranu i mogu biti: | Transportni proteini su integralni proteini ćelijske membrane koji učestvuju u prenošenju materija kroz membranu i mogu biti: | ||
*proteinski kanali (kanalski proteini) ili '''jonski kanali''' | *proteinski kanali (kanalski proteini) ili '''jonski kanali''' | ||
− | *proteini nosači | + | *'''proteini nosači''' |
− | + | [[Slika:Ligandzavisnijk.jpg|400px|d|mini|Ligand-zavisni jonski kanali: posle vezivanja liganda za receptor ćelijske membrane jonski kanal se otvara]] | |
− | ==Jonski kanali== | + | [[Slika:C8x15NaK-pump.jpg|400px|d|mini|Na,K pumpa]] |
+ | ====Jonski kanali==== | ||
Proteini u membrani obrazuju [[H|hidrofilne]] tunele, jonske kanale, kroz koje prolaze joni i [[H|hidrosolubilni]] molekuli različitog oblika, veličine i naelektrisanja. Neki su specifični samo za određenu vrstu jona, dok drugi propuštaju različite vrste jona. | Proteini u membrani obrazuju [[H|hidrofilne]] tunele, jonske kanale, kroz koje prolaze joni i [[H|hidrosolubilni]] molekuli različitog oblika, veličine i naelektrisanja. Neki su specifični samo za određenu vrstu jona, dok drugi propuštaju različite vrste jona. | ||
Red 29: | Red 30: | ||
*neosetljivi (nesenzitivni). | *neosetljivi (nesenzitivni). | ||
{{Više podataka|Jonski kanali}} | {{Više podataka|Jonski kanali}} | ||
+ | ====Proteini nosači==== | ||
+ | |||
+ | Proteini nosači su integralni proteini ćelijske membrane koji poseduju mesta za vezivanje i transport jona i molekula ([[aminokiseline]], oligosaharidi). Da bi se određeni jon/molekul transportovao pomoću proteina nosača, on mora prvo da se veže za njega. Posle vezivanja dolazi do konformacionih promena na nosaču što mu omogućuje da vezani jon/molekul oslobodi na drugoj strani membrane. Posle toga se nosač vraća u prvobitno stanje. Transport pomoću proteina nosača se odvija sporije nego kroz jonske kanale jer ovaj način transporta zahteva vezivanje za nosače. | ||
+ | |||
+ | Transport pomoću nosača može biti: | ||
+ | *pasivan ako se vrši niz gradijent koncentracije | ||
+ | *aktivan, ako se odvija nasuprot gradijentu koncentracije, nosači koji to obavljaju nazivaju se '''pumpe'''. | ||
+ | ===Receptorni proteini=== | ||
+ | Receptorni su integralni proteini ćelijske membrane ili glikoproteini koji mogu da budu: | ||
+ | *'''spoljašnji''' se nalaze na površini ćelije i poseduju mesta za vezivanje signalnih molekula (liganide) i tako prenose signale iz spoljašnje sredine u unutrašnjost ćelije; | ||
+ | *'''unutrašnji''' se nalaze u unutrašnjosti ćelije i to su proteini citoplazme i jedra. | ||
+ | {{Više podataka|Natrijum-kalijum pumpa}} | ||
{{radi se}} | {{radi se}} | ||
Izmena na datum 3. decembar 2015. u 12:01
Proteini ćelijske membrane zajedno sa lipidima čine glavne sastojke ćelijskog omotača.
Sadržaj
Podela proteina prema položaju u membrani
Prema mestu koje zauzimaju u membrani proteini se mogu podeliti na:
- periferne koji se nalaze sa obe strane membrane (citoplazmatične i spoljašnje strane); mogu da se uklone iz membrane bez narušavanja njene celovitosti; oni su van dvosloja lipida sa kojim su u vezi slabim elektrostatičkim silama
- integralne koji su uronjeni u lipidni dvosloj i sa njim integrisani te se iz njega ne mogu izdvojiti bez upotrebe nekih hemijskih supstanci koje rastvaraju membranu; kada se prostiru kroz čitavu membranu nazivaju se transmembranski proteini; mogu i delimično da se prostiru kroz membranu, odnosno, da se nalaze na njenoj spoljašnjoj ili unutrašnjoj strani; neki kroz membranu prolaze jedanput, a neki veći broj puta (španuju je); obično prolaze kroz membranu delom koji se oblikuje kao α-zavojnica koju čini 20 do 25 hidrofobnih aminokiselina, a koje se umeću u membranu endoplazmatskog retikula tokom sinteze polipeptidnog lanca; ti se proteini zatim transportiraju membranskim vezikulama od endoplazmatskog retikula do Goldžijevog aparata, a odatle do plazma membrane.
Integralni proteini se iz membrane mogu ukolniti metodama koje rastvaraju dvosloj lipida.
Podela proteina membrane prema funkciji
Proteini membrane se prema ulozi dele na:
- strukturne koji uspostavljaju organizaciju ćelije tako što se vezuju za ćelijski skelet ili okoloćelijsku sredinu (ili oboje), kao i obrazovanje ćelijskih veza (tesne veze, neksusi, dezmozomi
- enzime, to su integralni proteini ćelijske membrane koji imaju katalitičko dejstvo na neki supstrat
- receptore
- nosače i kanale, učestvuju u transportu kroz membranu kao npr. jonske pumpe
Transportni proteini
Transportni proteini su integralni proteini ćelijske membrane koji učestvuju u prenošenju materija kroz membranu i mogu biti:
- proteinski kanali (kanalski proteini) ili jonski kanali
- proteini nosači
Jonski kanali
Proteini u membrani obrazuju hidrofilne tunele, jonske kanale, kroz koje prolaze joni i hidrosolubilni molekuli različitog oblika, veličine i naelektrisanja. Neki su specifični samo za određenu vrstu jona, dok drugi propuštaju različite vrste jona.
U zavisnosti od toga da li su podložni uticajima iz spoljašnje sredine ili nisu, razlikuju se dva tipa jonskih kanala:
- osetljivi (senzitivni) reaguju na nadražaje tako što se otvaraju za prolazak nekog jona; u ćeliji postoje mehanizmi kojima je regulisano zatvaranje ovih kanala; u zavisnosti od tipa nadražaja na koji reaguju, razlikuju se sledeće vrste ovih kanala:
- voltažno-zavisni (naponski - zavisni)
- ligand-zavisni jonski kanali
- mehano-senzitivni jonski kanali
- neosetljivi (nesenzitivni).
Proteini nosači
Proteini nosači su integralni proteini ćelijske membrane koji poseduju mesta za vezivanje i transport jona i molekula (aminokiseline, oligosaharidi). Da bi se određeni jon/molekul transportovao pomoću proteina nosača, on mora prvo da se veže za njega. Posle vezivanja dolazi do konformacionih promena na nosaču što mu omogućuje da vezani jon/molekul oslobodi na drugoj strani membrane. Posle toga se nosač vraća u prvobitno stanje. Transport pomoću proteina nosača se odvija sporije nego kroz jonske kanale jer ovaj način transporta zahteva vezivanje za nosače.
Transport pomoću nosača može biti:
- pasivan ako se vrši niz gradijent koncentracije
- aktivan, ako se odvija nasuprot gradijentu koncentracije, nosači koji to obavljaju nazivaju se pumpe.
Receptorni proteini
Receptorni su integralni proteini ćelijske membrane ili glikoproteini koji mogu da budu:
- spoljašnji se nalaze na površini ćelije i poseduju mesta za vezivanje signalnih molekula (liganide) i tako prenose signale iz spoljašnje sredine u unutrašnjost ćelije;
- unutrašnji se nalaze u unutrašnjosti ćelije i to su proteini citoplazme i jedra.
Literatura
- Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
- Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
- Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997
- Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, Grafopan, Beograd, 2001
- Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998.