Radioaktivno zračenje

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 18:27, 19. avgust 2019. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Do pre oko stotinak godina živa bića na planeti Zemlji bila su izložena uglavnom samo prirodnom zračenju. U poslednjih pedeset godina došlo je do povećane upotrebe različitih uređaji koji emituju zračenje i koji se koriste u skoro svim sverama života savremenog čoveka. Najopasniji oblik fizičkog zagađivanja životne sredine predstavlja radioaktivno zračenje koje može izazvati različite promene u ćeliji i organizmu pa i samu smrt.

Prirodno i veštačko zračenje

Mapa zracenje.jpg

Radioaktivnost je spontani proces u kojem nestabilni atomi nekog elementa zrače višak energije u vidu čestica ili talasa. Pri radioaktivnom zračenju čestice koje se emituju sadrže veliku količinu energije koja, kada dođe u kontakt sa nekim molekulom iz njegovog atoma izbacuje elektron pa on postaje jonizovan. Takvo zračenje se naziva jonizujuće i predstavlja najveću opasnost za žive organizme.

Radioaktivno zračenje potiče iz dve vrste izvora prirodnih i veštačkih.

Prirodni izvori radioaktivnosti su sastavni deo životne sredine. To su kosmičko (zračenje Sunca i drugih zvezda), zemaljsko zračenje (radioaktivni materijali i rude iz Zemlje), radon kao i zračenje tkiva u unutrašnjosti živih bića . Primarni radioaktivni elementi u prirodi su uran, torijum, kalijum i njihovi radioaktivni derivati. Radioaktivni materijali prisutni su svuda u prirodi, u zemljištu, stenama, vodi, vazduhu i biljkama. Većina prirodnog zračenja potiče od gasa radona, koji je proizvod raspada urana i torijuma. Radon se emituje iz tla i koncentriše se u zgradama. Nivo radona u prirodi je obično mali, ali u zatvorenom prostoru može dostići veliku koncentraciju. Unošenjem radioaktivnih čestica, udisanjem ili upotrebom zagađene vode i hrane, one u tkivima nastavljaju da zrače. U proseku, dve trećine doze koju ljudi primaju iz prirodnih izvora potiče od radioaktivnih materija u vazduhu koji udišu, hrani koju jedu i vodu koju piju. Prirodni izvori ne predstavljaju ozbiljniji izvor zagađenja, za razliku od veštačkih izvora.

Veštači izvori, mirnodopski i vojni, su velika i potencijalna opasnost po živi svet.. Nuklearne elektrane su najveći mirnodopski izvor radioaktivnog zračenja i najveća opasnost zbog mogućih havarija kao i zbog problema sa odlaganjem nuklearnog otpada. Mirnodopskim izvorima zračenja pripadaju i industrija, poljoprivreda, nauka (istraživački i medicinski instituti) u kojima se primenjuju radioizotopi, rendgen i skener aparati i solarijumi. Mnoge od ovih ustanova stvaraju radioaktivni otpad, a neke otpuštaju kontrolisane količine zračenja u prirodu. U raznim proizvodima se koriste radioaktivni materijali. Takvi su duvan, građevinski materijali, televizori, rendgenski sistemi na aerodromima, detektori dima, elektronske cevi, radioaktivni gromobrani itd. Mnogo opasniji i brojniji su vojni izvori zračenja: nuklearne probe, nuklearno oružje, havarije nuklearnih podmornica i sl.