Razlika između izmena na stranici „Rusa”

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
 
Red 35: Red 35:
 
[[Slika:Rusa-cela.jpg|300px|d|mini|Chelidonium majus]]
 
[[Slika:Rusa-cela.jpg|300px|d|mini|Chelidonium majus]]
 
[[Slika:Chelidonium-cvet.jpg|300px|d|mini|Cvet ruse]]
 
[[Slika:Chelidonium-cvet.jpg|300px|d|mini|Cvet ruse]]
'''Rusa''' (rosopas, lastina trava, lišavica, lišajnica, zmijino mleko, lastavičina suza) ili lat. ''Chelidonium majus'' je biljka iz porodice [[makovi|makova]] (Papaveraceae).
+
'''Rusa''' (rosopas, lastina trava, lišavica, lišajnica, zmijino mleko, lastavičina suza) ili lat. '''''Chelidonium majus''''' je biljka iz porodice [[makovi|makova]] (Papaveraceae).
 
==Naučno ime==
 
==Naučno ime==
*Sinonimi:
+
Sinonimi:
 
*Chelidonium hematodes Moench.  
 
*Chelidonium hematodes Moench.  
 
*Chelidonium luteum Gilib.  
 
*Chelidonium luteum Gilib.  
Red 43: Red 43:
 
*Chelidonium ruderale Salisb.  
 
*Chelidonium ruderale Salisb.  
 
== Opis biljke==
 
== Opis biljke==
Višegodišnja zeljasta biljka uspravnog stabla koje se obraslo oštrim strčećim dlakama. Listovi su krupni, neparno perasto deljeni, na naličju sivi i dlakavi. Donji listovi su sa drškom, a gornji bez (sedeći su). Cvetovi su žuti, sakupljeni na vrhovima stabla u retke štitaste cvasti. Krunični i čašični listići lako opadaju, a prašnika ima veliki broj. Plod je izdužena čahura. Svi delovi biljke sadrže otrovan žutonarandžasti sok.
+
Višegodišnja zeljasta biljka uspravnog stabla koje se obraslo oštrim strčećim dlakama. [[List]]ovi su krupni, neparno perasto deljeni, na naličju sivi i dlakavi. Donji listovi su sa drškom, a gornji bez (sedeći su). [[Cvet]]ovi su žuti, sakupljeni na vrhovima stabla u retke štitaste cvasti. Krunični i čašični listići lako opadaju, a prašnika ima veliki broj. Plod je izdužena čahura. Svi delovi biljke sadrže otrovan žutonarandžasti sok.
  
 
== Droga i hemijski sastav==
 
== Droga i hemijski sastav==
Red 49: Red 49:
  
 
== Upotreba==
 
== Upotreba==
Rusa se upotrebljava u lečenju bolova u stomaku, bolesti jetre (hepatitis), usaglašavanju rada sistema za varenje, a deluje i na bakterije i to naročito na Gram pozitivne. Postoje i podaci o citostatičkom dejstvu ove biljke pa se njen žuti sok (latex) tradicionalno koristi u skidanju bradavica, žuljeva, lišaja, ekcema i drugih promena na koži. Takođe se u narodnoj medicini koristi za lečenje tumora i promena na ženskim polnim organima (tumori, miomi, ranice, upale i dr.) kao čaj i sredstvo za ispiranje.
+
Rusa se upotrebljava u lečenju bolova u stomaku, bolesti jetre (hepatitis), usaglašavanju rada sistema za varenje, a deluje i na [[bakterije]] i to naročito na [[G|Gram pozitivne]]. Postoje i podaci o citostatičkom dejstvu ove biljke pa se njen žuti sok (latex) tradicionalno koristi u skidanju bradavica, žuljeva, lišaja, ekcema i drugih promena na koži. Takođe se u narodnoj medicini koristi za lečenje tumora i promena na ženskim polnim organima (tumori, miomi, ranice, upale i dr.) kao čaj i sredstvo za ispiranje.
  
 
Pri upotrebi ruse treba biti veoma oprezan. Za unutrašnju upotrebu koristi se samo osušena biljka i to sa pauzama: tri nedelje se koristi, a jednu pauzira. Dnevna doza dobro osušene biljke je 2-4 g i u tim, terapeutskim dozama, ne postoji mogućnost trovanja.
 
Pri upotrebi ruse treba biti veoma oprezan. Za unutrašnju upotrebu koristi se samo osušena biljka i to sa pauzama: tri nedelje se koristi, a jednu pauzira. Dnevna doza dobro osušene biljke je 2-4 g i u tim, terapeutskim dozama, ne postoji mogućnost trovanja.

Najnovija izmena na datum 13. decembar 2012. u 22:55

Chelidonium majus
Klasifikacija
Carstvo Plantae
Tip Magnoliophyta
Klasa Magnoliopsida
Red Ranunculales
Familija Papaveraceae
Rod Chelidonium
Vrsta Chelidonium majus
Chelidonium majus
Cvet ruse

Rusa (rosopas, lastina trava, lišavica, lišajnica, zmijino mleko, lastavičina suza) ili lat. Chelidonium majus je biljka iz porodice makova (Papaveraceae).

Naučno ime

Sinonimi:

  • Chelidonium hematodes Moench.
  • Chelidonium luteum Gilib.
  • Chelidonium murale Ren.
  • Chelidonium ruderale Salisb.

Opis biljke

Višegodišnja zeljasta biljka uspravnog stabla koje se obraslo oštrim strčećim dlakama. Listovi su krupni, neparno perasto deljeni, na naličju sivi i dlakavi. Donji listovi su sa drškom, a gornji bez (sedeći su). Cvetovi su žuti, sakupljeni na vrhovima stabla u retke štitaste cvasti. Krunični i čašični listići lako opadaju, a prašnika ima veliki broj. Plod je izdužena čahura. Svi delovi biljke sadrže otrovan žutonarandžasti sok.

Droga i hemijski sastav

U žutom soku rusa sadrži veliki broj različitih alkaloida, od kojih su neki srodni opijumu maka. Najbogatiji alkaloidima je koren (do 3%), dok se u stablu nalazi manje - do 1%. Zbog prisustva velike količine alkaloida mnogi fitoterapeuti smatraju ovu biljku otrovnom i pogodnom samo za spoljašnju upotrebu. Toksičnost uglavnom potiče od alkaloida heleritrina. Osim alkaloida ona sadrži i saponine, organske kiseline (helidonsku, limunsku, jabučnu idr.), flavonoide, proteolitičke enzime (razlažu belančevine) i dr.

Upotreba

Rusa se upotrebljava u lečenju bolova u stomaku, bolesti jetre (hepatitis), usaglašavanju rada sistema za varenje, a deluje i na bakterije i to naročito na Gram pozitivne. Postoje i podaci o citostatičkom dejstvu ove biljke pa se njen žuti sok (latex) tradicionalno koristi u skidanju bradavica, žuljeva, lišaja, ekcema i drugih promena na koži. Takođe se u narodnoj medicini koristi za lečenje tumora i promena na ženskim polnim organima (tumori, miomi, ranice, upale i dr.) kao čaj i sredstvo za ispiranje.

Pri upotrebi ruse treba biti veoma oprezan. Za unutrašnju upotrebu koristi se samo osušena biljka i to sa pauzama: tri nedelje se koristi, a jednu pauzira. Dnevna doza dobro osušene biljke je 2-4 g i u tim, terapeutskim dozama, ne postoji mogućnost trovanja.

Literatura

  • Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd , IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.
Snežana Trifunović, dipl. biolog