Razlika između izmena na stranici „Spermatogeneza”
(→Interesantni podaci) |
|||
Red 80: | Red 80: | ||
*prvobitne klicine ćelije nastaju u žumancetnoj kesi, a zatim se oko 7. nedelje trudnoće presele u gonade | *prvobitne klicine ćelije nastaju u žumancetnoj kesi, a zatim se oko 7. nedelje trudnoće presele u gonade | ||
</div> | </div> | ||
+ | {{virtuelna nastava|Virtuelno:Spermatogeneza - oogeneza}} | ||
− | |||
== Literatura== | == Literatura== | ||
*Ćurčić, B: Razviće životinja, Naučna knjiga, Beograd, 1990. | *Ćurčić, B: Razviće životinja, Naučna knjiga, Beograd, 1990. |
Izmena na datum 16. mart 2009. u 17:59
Spermatogeneza se vrši u semenim kanalićima muških polnih žlezda (testisa). Započinje na stupnju embriona, nastavlja se neposredno pre puberteta i traje tokom čitavog života muškarca.
Odvija se kroz tri faze :
- razmnožavanje (proliferacija),
- rast i
- sazrevanje.
Sadržaj
Faza razmnožavanja
U ovoj fazi iz prvobitnih klicinih (germinativnih) ćelija mitotičkim deobama se obrazuju ćelije nazvane spermatogonije (to se vrši još na stupnju embriona). Pošto su germinativne ćelije imale diploidan broj hromozoma - 2n (dve garniture pri čemu jedna potiče od majke, a druga od oca) onda i spermatogonije imaju diploidan broj hromozoma. U semenim kanalićima muškarca nalaze se dve vrste ćelija Sertolijeve ćelije( koje ne učestvuju u razmnožavanju već samo ishranjuju spermatogonije) i spermatogonije.
U vreme puberteta među spermatogonijama se mogu razlikovati dva tipa :
- jedan tip produžava da se deli i predstavlja izvor spermatozoida tokom čitavog života (stem-ćelije),
- drugi tip prestaje da se deli i ulazi u naredne faze – fazu rasta i sazrevanja dajući spermatozoide.
Zahvaljujući prisustvu stem-ćelija muškarci mogu od sticanja polne zrelosti (puberteta) neprekidno tokom života stvarati spermatozoide.
Faza rasta
Spermatogonije u ovoj fazi uvećavaju svoju zapreminu (rastu) i diferenciraju se u primarne spermatocite. Broj hromozoma se u primarnim spermatocitama ne menja (diploidan ), ali se zato menja količina DNK. U toku faze rasta vrši se replikacija DNK (udvajanje) tako da primarne spermatocite imaju duplo veću količinu DNK u odnosu na spermatogonije.
Faza sazrevanja
Sazrevanje se vrši kroz mejozu I i II. Mejoza I je redukciona deoba u kojoj se diploidna ćelija podeli na dve ćelije sa haploidnim brojem hromozoma. U mejozi II, koja je ustvari mitoza, se svaka od te dve haploidne ćelije podeli na još po dve. Primarna spermatocita se deli mejozom I pri čemu nastaju dve sekundarne spermatocite sa haploidnim brojem hromozoma. Sekundarne spermatocite se zatim dele mejozom II i nastaju spermatide(imaju haploidan broj hromozoma). Znači, od jedne diploidne primarne spermatocite mejozom I i II nastaju četiri haploidne spermatide.
Spermiogeneza
Spermatida, iako haploidna, još uvek nije spermatozoid i da bi to postala ona mora da prođe kroz fazu spermiogeneze. U toj fazi spermatida se preobražava u spermatozoid doživljavajući sledeće promene :
1. obrazovanje biča (repa)
2. formiranje akrozoma od Goldžijevog kompleksa; u akrozomu se sintetišu enzimi koji će pri oplođenju razložiti omotače jajne ćelije
3. odbacivanje najvećeg dela citoplazme da bi se ćelijska masa spermatozoida smanjila i time omogućila njegova dobra pokretljivost
4. kondezacija hromatina da bi se i jedro maksimalno smanjilo.
Ovako diferencirani spermatozoidi se odlažu u epididimisu (pasemeniku) i još uvek su nesposobni da oplode jajnu ćeliju. Krajnje dozrevanje spermatozoida vrši se u :
- epididimisu, gde postaju pokretni i dobijaju zaštitni omotač s kojim nisu sposobni za oplođenje;
- reproduktivnim kanalima ženke (kod žene su to materica i jajovod) gde se zaštitni omotač uklanja procesom koji se naziva kapacitacija (maturacija –sazrevanje).
Građa zrelog spermatozoida
U građi spermatozoida se ogleda jasna usaglašenost između oblika i funkcije. Spermatozoid pliva u pravcu jajne ćelije pa mu je oblik tome prilagođen. U polnim odvodima žene spermatozoidi preživljavaju 48 sati, najviše tri dana.
Sastoji se iz :
1. glave – ona se sastoji iz jedra i akrozoma
2. vrata u kome su smeštena dva centriola ( pošto je jajna ćelija bez centriola, onda se prva deoba posle oplođenja dešava zahvaljujući centriolama spermatozoida koje obrazuju deobno vreteno )
3. središnjeg dela u kome su mitohondrije (u njima se proizvodi energija u obliku ATP-a neophodna za kretanje spermatozoida )
4. biča (repa)kojim se spermatozoid kreće .
Značaj mejoze
Mejoza je značajna za polno razmnožavanje u sledećem :
1. u mejozi I dolazi do redukcije broja hromozoma sa diploidnog na haploidan;
2. dolazi do razdvajanja homologih hromozoma koje se dešava nasumično, slučajno; tako 23 para homologih hromozoma čoveka mogu dati 223= oko 8 miliona genotipski različitih gameta; što se prisustva polnih hromozoma tiče obrazuju se samo dva tipa spermatozoida : oni koji sadrže X hromozom (nazvani X spermatozoidi) i oni koji sadrže Y hromozom (Y spermatozoidi)
3. u pahitenu profaze mejoze I dolazi do krosing-overa čime se postiže još veća genetička različitost gameta (onaj broj od 8 miliona se znatno povećava); u ženskom polu polni hromozomi su međusobno jednaki (XX) i krosing-over se kod njih dešava isto kao kod autozomnih hromozoma (ostala 22 para); u muškom polu polni hromozomi su različiti (XY) pa krosing-overu podleže samo jedan njihov mali deo.
Regulacija spermatogeneze
Prednji režanj hipofize (adenohipofiza) luči hormone koji učestvuju u regulaciji ovog procesa:
- FSH (folikulostimulirajući hormon) i
- LH (luteinizirajući hormon).
FSH deluje na spermatogenezu tako da uslovljava obrazovanje spermatozoida; njegovim nedostatkom se spermatozoidi ne stvaraju. LH deluje na Lejdigove ćelije testisa koje luče muški polni hormon testosteron. Testosteron deluje na sazrevanje spermatozoida i održava funkcije semenih kanalića testisa.
Interesantni podaci
- ukupna dužina zavijenih semenih kanalića u oba testisa čoveka iznosi oko 250 m !
- celi proces spermatogeneze traje oko 64 dana i odvija se skoro neprekidno tokom čitavog života
- prvobitne klicine ćelije nastaju u žumancetnoj kesi, a zatim se oko 7. nedelje trudnoće presele u gonade
Literatura
- Ćurčić, B: Razviće životinja, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
- Popović, S: Embriologija čoveka, Dečije novine, Beograd, 1990
- Pantić, V: Embriologija, Naučna knjiga, beograd, 1989
- Hale. W, G, Morgham, J, P: Školska enciklopedija biologije, Knjiga-komerc, Beograd
- Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija. naučna knjiga, Beograd, 1986