Sporozoa

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 20:25, 12. januar 2008. od strane korisnika Stefann (razgovor | doprinosi) (Izmenjena je greška u spisku literature)
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Razdeo Sporozoa

Grupa praživotinja poznata pod nazivom Sporozoa obrazuju spore. U toj grupi ima relativno mali broj vrsta, i obligatni su paraziti. Nijedna vrsta u adultnom stadijumu nema organele za kretanje. Hranu uzimaju apsorpcijom iz ćelija domaćina u kojima žive. Ovi protisti veoma su izmenjeni pod uticajem parazitskog načina života; nemaju organele za kretanje, varenje i izlučivanje. Većina se razmnožava smenom bespolne i polne generacije.

U novijoj literaturi se ova grupa organizama deli na niz posebnih razdela protista jer je uočena velika razlika u građi njihovih ćelija.

Haemosporidia

Haemosporidia su grupa Sporozoa koja obuhvata oko 100 vrsta. Žive parazitski u krvi kičmenjaka (ptica i sisara) i u životnom ciklusu nemaju stadijum spore. Za razliku od Coccidia nemaju egzogenu fazu.

Najpoznatji rodovi su:

  • Plasmodium,
  • Leucocyzoon,
  • Haemoproteus i
  • Hepatocystis.

Za čoveka su od posebnog značaja vrste roda Plasmodium.

Plasmodium

Rod Plasmodium obuhvata veliki broj vrsta,

Vise-podataka2.jpg
Za više podataka pogledati Vrste roda Plasmodium

od kojih su četiri (P. vivax, P. ovale, P. falciparum, P. malariae) patogene za čoveka i izazivaju oboljenje malariju. U životnom ciklusu vrsta roda Plasmodium imaju dva domaćina. Jedan je iz klase Insecta, a drugi iz klase Aves ili Mammalia. Životni ciklus vrsta P. vivax, P. ovale, P. falciparum i P. malariae je sličan, složen i odvija se u telu čoveka i komarca iz roda Anopheles. U telu čoveka se odvija šizogonija i deo gamogonije, a u telu komarca se završava gamogonija i odvija sporogonija.

Životni ciklus

Životni siklus plazmodijuma

Kada čoveka ubode komarac, on sa sekretima pljuvačnih žlezda koji inače imaju funkciju sprečavanja koagulacije krvi, ubacuje u krv čoveka štapićaste sporozoite. Oni se preko krvi raznose po telu. U jetri čoveka sporozoiti prodiru u ćelije jetre, gde se transformišu u rastuće šizonte, trofozoite, najpre okruglaste, a potom nepravilnog oblika. Dok rastu uzimaju hranljive materije iz ćelija jetre, a zatim se dele šizogonijom, pri čemu nastaje prva generacija merozoita koji inficiraju nove ćelije jetre. Posle jedne ili više generacija merozoita u jetri oni prelaze u eritrocite krvi. Dok traje jetrena faza bolesnik nema nikakve simptome bolesti. Merozoiti u eritrocitima se takođe iz vretenaste forme transformišu najpre u prstenaste šizonte, trofozoite, a zatim u ameboidne koji rastu i kada potroše sav sadržaj eritrocita dele se multipno dajući prvu generaciju eritrocitnih merozoita.

Pri oslobađanju merozoita, iz eritrocita se oslobađaju i neki toksini koji kod bolesnika izazivaju visoku temperaturu praćenu groznicom. Eritrocitne šizogonije se odvijaju više puta u pravilnim vremenskim razmacima. Tako za Plasmodium vivax ona se odvija svakih 48 sati, kod P. falciparum, P. ovale ona se odvija svakih 38-48 sati, kod P. malariae nakon 72 časa, pri čemu se inficira sve veći i veći broj eritrocita, što se manifestuje visokim temperaturama i opštom malaksalošću, što kod mnogih bolesnika dovodi i do smrti.

Za sve vrste roda Plasmodium je karakteristično da posle nekoliko eritrocitnih šizogonija neki merozoiti se u eritrocitima ne dele, već diferenciraju u gamonte (nezrele gamete). Za njih je životni ciklus u telu čoveka završen, a dalja diferencijacija je jedino moguća ako ih komarac sa krvlju čoveka usisa. U crevu komarca mikrogamonti se diferenciraju u mikrogamete (dele se nekoliko puta), a makrogamonti se direktno transformišu u makrogamete. Po kopulaciji u crevu komarca nastaje zigot ookinet koji je pokretan. On prelazi u ćelije epitela creva gde se incisira, zaokruži i formira oocistu.

U oocisti se jedro zigota deli više puta uzastopno pri čemu oocista raste i nastaje i do preko 10.000 sporozoita. Zrela oocista prska, a sporozoiti se preko telesne duplje aktivno kreću do pljuvačnih žlezda, odakle sa pljuvačkom bivaju prenešeni na čoveka. Deo ciklusa razvića plazmodijuma koji se odvija u telu komarca bitno zavisi od spoljašnje temperature, tako za P. vivax pri temperaturi spoljašnje sredine od 17-18°C on traje oko 20 dana, a pri temperaturi od 25-27°C on traje svega nedelju dana. Ako je temperatura pala ispod 15-17C ovaj ciklus ne može da se kompletira, tj. izostaje kopulacija gameta i formiranje sporozoita. Temperature spoljašnje sredine su limitirajući faktor rasprostranjenja plazmodijuma, odnosno malarije kao bolesti i ona je ograničena na predele sa toplijom klimom iako komarci kao prenosioci imaju znatno širi areal.

Utvrđeno je da kod nekih bolesnika, koji su izlečeni od ove bolesti posle nekoliko godina se pojavljuju recidivi bolesti malarije. Utvrđeno je da neki merozoiti ulaze u ćelije unutrašnjih organa čoveka, gde se ne razmnožavaju već stupaju u neki oblik mirovanja. Ovakvi merozoiti se označavaju kao hipnozoiti. Iz takvog stanja posle izvesnog vremena izlaze iz pomenutih ćelija i prodiru u eritrocite gde nastavljaju sa šizogonijama i izazivaju ponovo malariju. Ovaj fenomen nije razjašnjen.

Cocccidia

Coccidia

Coccidia su grupa Sporozoa koja obuhvata preko 400 vrsta koje žive kao intracelularni paraziti Annelida, Mollusca, Arthropoda i Vertebrata. Životni ciklus kod ogromne većine se sastoji u pravilnoj smeni polnog i bespolnog razmnožavanja, tj. gamogonije i sporogonije, kao dve faze polnog razmnožavanja i šizogonije kao načina bespolnog razmnožavanja. Kod nekih vrsta sporogonija se odvija van tela domaćina, u spoljašnjoj sredini (egzogeno), a kod nekih životni ciklus se odvija u dva domaćina. Za Coccidia je karakteristično da su usko specijalizovane na određene vrste domaćina, a takođe usko lokalizovane u jednom domaćinu tako da u crevu jedne vrste domaćina na azličitim mestima parazitiraju različite vrste roda Eimeria. Coccidia izazivaju teška oboljenja životinja koja su posledica razaranja epitela creva, što se manifestuje dijarejom. Najznačajnije vrste pripadaju rodu Eimeria.

Literatura

  • Brajković M.: Zoologija Invertebrata I, 2001.
  • Krunić M.: Zoologija beskičmenjaka I, 1995.
  • Vrbaški LJ.: Mikrobiologija, 1993
tekst napisao: Luketa Stefan, učenik III razreda gimnazije u Novom Sadu