Sremuš
Klasifikacija | ||||||||||||||||||||
|
Sremuš (medveđi luk, divlji luk, cremoš), lat. Allium ursinum, je biljka iz porodice lukova (fam. Alliaceae).
Naučni naziv
- Poreklo imena:
- roda - od lat. allium = beli luk
- vrste - od lat. ursinus = medveđi.
- Sinonimi:
- Allium latifolium Gilib.
- Allium nemorale Salisb.
Opis biljke
Karakteristično za ovu biljku i njene srodnike, koji spadaju u istu familiju, jeste lukovica (metamorfozirani podzemni izdanak). Stablo je trostrano, a beli cvetovi sakupljeni u višecvetne, štitolike cvasti. Sa osnove stabla polaze dva izduženo eliptična lista na dugačkim drškama. Seme je srvene boje i okruglog oblika.
Stanište
Veoma je rasprostranjena biljka u listopadnim, bukovim šumama.
Hemijski sastav droge
Kao droga u upotrebi je:
- nadzemni deo biljke u svežem stanju (Allii ursini herba recens), koji se sakuplja u proleće, pre nego što biljka procveta;
- sveža lukovica (Allii ursini bulbus recens) ubrana u avgustu pre donošenja semena.
Droga sadrži:
- alin, uljastu materiju čija se količina sušenjem smanjuje;
- C vitamin, čija je količina daleko veća u listovima (750 mg%) nego u lukovici (100 mg%);
- malo etarskog ulja (oko 0,07%) u kome su: alilsulfid, alilopolisulfid, divinilsulfid;
- mineralne materije i dr.
Upotreba
Mladi listovi su odlična salata puna vitamina, dok su stariji jako, neprijatno ljuti. Lukovica se može na hladnom očuvati nekoliko dana.
U našem narodu postoji uverenje da nijedna biljka ne čisti tako dobro sistem za varenje i krv kao sremuš. Ima jako dejstvo na crevne parazite, sprečava infekcijske upale sluzokože creva, snižava visok krvni pritisak, a i odbrana je od gripa i groznice. Pored delovanja na crevni, sremuš povoljno deluje i na kardiovaskularni sistem sprečavajući arteriosklerozu, otkanjajući nesanicu i nesvesticu.
Sremuš se najčešće, osim u svežem stanju, koristi kao vodenoalkoholni ekstrakt. Osobe sa osetljivim želucem, čirem ili gastritisom mogu konzumirati lukovice koje su prethodno natapane 2-3 sata u toplom mleku.
Literatura
- izvor slike
- Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
- Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
- Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
- Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
- Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
- Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
- Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
- Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
- Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
- Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.