Razlika između izmena na stranici „Stonoge”

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Red 1: Red 1:
 
<div class="info">[[Slika:Milipede76picaz9.jpg||240px|right]]
 
<div class="info">[[Slika:Milipede76picaz9.jpg||240px|right]]
 
*Taksonomija:  
 
*Taksonomija:  
*carstvo: Animalia
+
*carstvo: [[Animalia]]
*tip: Arthropoda
+
*tip: [[Arthropoda]]
*podtip: Myriapoda (Latreille, 1802)</div>  
+
*podtip: '''Myriapoda''' (Latreille, 1802)</div>  
 
   
 
   
  

Izmena na datum 6. jul 2012. u 12:36

Milipede76picaz9.jpg


Stonoge (Myriapoda, od grčih reči myria = hiljada, pos, podos = noga) su zglavkari koji se zajedno sa insektima svrstavaju u podtip Uniramia. Pripadaju im suvozemne vrste sa izraženom homonomnom segmentacijom (osim glavenog regiona) i sa jednim ili dva para nogu na svakom trupnom segmentu.

Spoljašnja anatomija

Telo je pokriveno hitinskom kutikulom koja je ponekad prožeta krečom i podeljeno je na dva regiona:

1. glaveni region, na kome se nalazi :

2. trupni region, izgrađen od većeg broja segmenta ( od 10 do 173) na kojima se nalaze po jedan ili dva para ekstremiteta za hodanje (po tome su dobili ime); noge za hodanje su jednograne i morfo-funkcionalno proste.

Unutrašnja anatomija

Stonoge dišu preko traheja čiji su otvori (stigme) raspoređeni duž bočnih strana tela. Nemaju mehanizam kojim se reguliše otvaranje i zatvaranje stigmi pa zato mogu živeti samo u staništima sa povećanom vlažnošću ili noću, kada je vlažnost veća.Krvni sistem je otvorenog tipa sa srcem smeštenim na leđnoj strani i sa po parom ostija u svakom segmentu. Izlučivanje se obavlja Malpigijevim cevčicama. Crevo je u obliku prave cevi čije su prednje i zadnje crevo obloženi kutikulom i imaju ektodermalno poreklo, dok je srednje crevo endodermalnog porekla. Nervni sistem je lestvičast, u svakom segmentu se nalazi po par ganglija, a u glavenom regionu su glavene ganglije i okoloždrelne komisure.

Klasifikacija i filogenija

Podtip stonoga obuhvata preko 10.500 vrsta. Podeljen je na četiri klase:

Podtip je nastao u siluru, a filogenetski najprimitivnija je klasa Symphyla.

Literatura

  • Biblioteka Planeta Zemlja i život na njoj, Čovek i životinjski svet,ZUNS i Srpsko biološko društvo, Beograd, 1987.
  • Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos *Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
  • Petrov, Brigita, Radović, I,Miličić, Dragana, Petrov, I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum), Biološki fakultet, Beograd, 2000
Snežana Trifunović, dipl. biolog


Kompjuter.gif
Овај tekst treba dopuniti