Talidomidska tragedija
Talidomidska tragedija predstavlja posledicu dejstva leka talidomida na embrion. Bebe se rođaju sa teškim oštećenjima od kojih su najviše karakteristične anomalije udova: fokomelija i amelija. Procena je da je više od 10 000 beba rođeno sa oštećenjima i da je oko 40% njih umrlo u ranom detinjstvu zbog anomalija srca, sistema za varenje i bubrega.
Dejstvo talidomida
Talidomid ima teratogeno dejstvo (terata = nakaza) jer utiče na normalan embrionalno i fetalno razviće i izaziva kongenitalne anomalije Talidomid je bio u širokoj upotrebi u Evropi kao sredstvo za smirenje (sedativ) u periodu od 1958. do 1962. godine. Kod žena koje su ga koristile u prva tri meseca trudnoće 1961. god. je uočena povezanost rađanja dece sa teškim anomalijama udova i tog leka te je on povučen iz upotrebe.
Talidomidska embriopatija manifestuje se spoljašnjim anomalijama koje obuhvataju:
- fokomelija koja predstavlja takve malformacije udova gde odsustvuju neke ili sve duge kosti, dok su prsti razvijeni pa su udovi slični onima kod foke;
- amelija, potpuno odstustvo udova;
- mikroftalmija, mala očna jabučica
- rascep usne
- rascep nepca.