Tapiri

Tapirus terrestris

Tapiri (lat. Tapiridae) je zajednički naziv za porodicu životinja koja pripada redu kopitara. Na prednjim ekstremitetima imaju po četiri, a na zadnjim po tri prsta, dok su im nos i gornja usna izduženi u malu surlu koja je pokretljiva i može se uvući. Telo je snažno i podseća na divlju svinju ne samo time već i što vole da se kupaju u blatu.

Osobine

Dimenzije se razlikuju od vrste do vrste, ali su obično dugački oko 2 m i visoki oko metra, dok se težina kreće od 150 do 300 kg. Njihova tela su zaobljenih leđa i zašiljene njuške što predstavlja prilagođenost za kretanje kroz gusto rastinje. Takođe, imaju i veoma kratak rep. Južnoamerički tapiri su smeđe do sive boje, dok je indijski dvobojan: prednji deo zajedno sa prednjim nogama je smeđe, dok je zadnji deo tela belo-krem boje. Surla je duža kod južnoameričkih tapira nego kod indijskog.

Oči su sitne postavljene sa strane glave, a uši ovalne, prave i nisu mnogo pokretne. Imaju 42-44 zuba po formuli:

3.1.4.3

3.1.3-4.3

Kutnjaci su lofodontni, očnjaci konični, a sekutići u vidu sečiva.

To su relativno drevni sisari: prvi pronađeni fosili pripadaju ranom oligocenu, mada iz eocena postoje fosili tapira stari 55 miliona godina. Njihovi najbliži srodnici su nosorozi i konji sa kojima zajedno pripadaju kopitarima.

Razmnožavanje

Ženke nose mlade 13-14 meseci posle čega se rađa jedno mladunče. Mladi svih vrsta tapira su prugasto obojeni što će se izgubiti posle 6 meseci života. Ženke doje mladunce 10-12 meseci, nakon čega ih odbijaju od sise. Polnu zrelost dostižu oko 2-4 godine. U prirodnim uslovima žive oko 30 godina.

Rasprostranjenost

Naseljavaju Indomalajsku oblast i južnu Ameriku pa time predstavljaju jedinstven primer disjunktivnih areala. Tri vrste žive u Južnoj Americi, od južnog Meksika preko Srednje Amerike do Venezuele, i južno do Paragvaja i Brazila. Četvrta vrsta, indijski tapir, naseljava Burmu i Tajland a na jugu do Sumatre.

Stanište i način života

Žive u vlažnim, tropskim šumama, močvarama krećući se istim, dobro utabanim stazama, koje vode kroz tunele u gustom rastinju. Tapiri su šumske životinje koje vole vodu pa one vrste koje žive pored reka i jezera veliki deo vremena provode u vodi i pod vodom. U vodi se hrane vodenim biljkama, a u šumama lišćem, mladicama, grančicama kao i šumskim voćem. Uglavnom su noćne i sumračne životinje, jedino brdski tapir vodi dnevni način života. Vrlo su plašljive i sramežljive životinje i pred opasnošću beže i sakrivaju se u najgušće žbunje. Uglavnom su usamljene životinje, osim ženki sa mladuncima.

Ugroženost

Iako se tapirima hrane tigrovi, medvedi, krokodili i anakonde, njihov glavni neprijatelj je čovek. Lov na njih zbog mesa, kože ili sporta doveo je do značajnog smanjenja brojnosti njihovih populacija, a odnedavno još i gubitak staništa uslovili su stavljanje ovih životinja na listu ugroženih vrsta (klasifikacija prema USDI). Neka indijanska plemena ne ubijaju tapire iz verskih razloga.

Sistematika

• carstvo: Animalia
• tip: Chordata
• podtio: Vertebrata
• klasa: Mammalia
• red: Perissodactyla
• porodica: Tapiridae
• rod: Tapirus

Vrste

Ova porodica je danas zastupljena samo jednim rodom, Tapirus, sa četiri vrste:

• srednjoamerički tapir (Tapirus bairdi) koji živi na području od Meksika do srednje Amerike; težak je oko 400 kg, a visok 120 cm;
• malajski, indijski tapir (Tapirus indicus) nastanjuje šume jugoistične azije i jedina je vrsta tapira u Aziji;
• brdski tapir (Tapirus pinchaque) živi na Andima na nadmorskoj visini od 2000 do 4000 m
• obični, američki tapir (Tapirus terrestris) je najpoznatija i najbrojnija vrsta koja naseljava bazen Amazona; odličasn je plivač i veliki deo vremena provodi u vodi

Slike

izvor slika

• 

  Tapirus bairdi

• 

  Tapirus pinchaque

• 

  Tapirus indicus

Literatura

• Brem, A., E.: Život životinja, Prosvjeta, Zagreb, 1982.
• Kalezić,M.:Osnovi morfologije kičmenjaka, Savremena administracija, Beograd, 1995.
• Kalezić, M.: Hordati, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, 2000.
• Kalezić,M.:Osnovi morfologije kičmenjaka, treće izdanje, Zzavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2005.
• Kalezić, M.,Tomović, Lj:Hordata -skripta,četvrto izdanje,Biološki fakultet, Beograd, 2005.
• Marcon, E., Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
• Radović, I., Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
• Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995

Snežana Trifunović, dipl. biolog