Tinamui
- klasifikacija:
- carstvo životinje (Animalia)
- tip hordati (Chordata)
- podtip kičmenjaci (Vertebrata)
- klasa ptice (Aves)
- nadred ptice trkačice
- red tinamui - Tinamiformes
Tinamui (Tinamiformes) ili planinske koke je red ptica trkačica koji se sastoji od samo jedne porodice Tinamidae. U porodicu Tinamidae svrstava se devet rodova sa 47 vrsta i sve žive u Južnoj Americi. Žive u raznovrsnim staništima tropskim kišnim šumama, na ivicama žuma, stepama i pašnjacima.
Sadržaj
Spoljašnja morfologija
Spoljašnjim izgledom su vrlo slični kokama kao što su jarebice. Boja perja varira od svetlo do tamno smeđe ili sive, često sa tamnim mrljama. Nema velike razlike među polovima, stim što su ženke malo krupnije. Imaju malu glavu, dugačak i vitak vrat i težine su od 150 g do 2 kg, dok su dužine 15 - 20 cm. Imaju kratka krila, rep i kobilicu na grudnoj kosti tako da mogu da lete, ali veoma slabo. Noge su im debele, srednje dužine sa četiri prsta: tri su upravljena napred, a jedan okrenut naviše i unazad (hallux) ili taj prst ne postoji.
Ishrana
Hrane se najviše biljnom hranom, semenkama, korenjem, voćem, a od životinja to su pre svega zglavkari (insekti, pauci), kao i neki sitni kičmenjaci (gušteri, žabe, miševi). Prirodni neprijatelji, predatori tinamua su ljudi, lisice, oklopnici.
Razmnožavanje
Na početku sezone gneždenja mužjaci uspostavljaju i brane svoju teritoriju, a ženke se udružuju u grupe od najviše 4 i kreću u potragu za mužjacima. Parenje se dešava kada ženke nađu potencijalne partnere. Svaka ženka iz grupe snese po 3-4 jaja u jedno gnezdo, a zatim odlaze do drugog mužjaka sa kojim se takođe pare i nose jaja. Mužjaci leže na jajima 17-21 dan i brinu o mladima još jedan do dva meseca po njihovom izleganju. Mladi se sami hrane podmah po izleganju iz jaja.
Specifičnost jaja tinamua jeste u njihovoj izrazitoj jednobojnosti, od crvene ili crne do nebo plave i svetlo zelene. Gnezda su u vidu plitkih udubljenja na tlu često smeštena u travi ili podnožju stabala. U jednom gnezdu se nalazi od 1 do 16 jaja, koja su snele veći broj ženki.
Ponašanje
Najveći deo života provode trčkarajući po tlu. Mogu da lete, ali su slabi letači sa sposobnošću da brzo prelete kratke razdaljine. Većina vrsta pravi gnezdo na tlu, mada ima i onih koje ga formiraju u krošnjama drveća. Predatore izbegavaju sakrivanjem u gustu vegetaciju. Kada se njihova skloništa otkriju i oni uznemire, istračavaju uz glasan prasak koji proizvode krilima i brzo se ponovo sakrivaju u najbliži gustiš.
Prvenstveno se smatraju usamljenim pticama, mada se i van sezone gnežđenja se okupljaju tragajući za hranom u male grupe ili jata koja broje do 100 odraslih jedinki. Grupe ženki koje se obrazuju pred gnežđenje mogu se održati i po nekoliko godina. Oglašavaju se klasičnim zviždanjem, zviždukanjem i oglašavanje mužjaka i ženki je vrlo slično.
Status ugroženosti
Najveće pretnje divljim populacijama predstavljaju:
- lov zbog ukusnog mesa
- gubitak i degradacija prirodnih staništa
- zagađenje vode i zemljišta
- uvođenje novih invazivnih, stranih vrsta životinja
Jedno vreme su se smrznuti tinamui izvozili iz Argentine i prodavali na tržištu SAD kao južnoameričke prepelice. Neke vrste se smatraju pogodnim za proizvodnju jaja, ali iako se u zarobljeništvu uspašno razmnožavaju, njihovo pripitomljavanje nije uspelo.
Klasifikacija
Prema uobičajenoj klasifikaciji grupisani su sa drugim pticama, kazuarima, nojevima, nanduima, kivijima, emuima, grupisani u nadred ptice trkačice (Paleognathae), mada njihovi filogenetski odnosi nisu jasni. Morfološke i molekularne analize omogućile su formiranje dve hipoteze o njihovoj srodnosti:
- prema jednoj su tinamui srodni sa pticama trkačicama
- druga hipoteza govori o njihovoj srodnosti sa kokama (Galliformes).
Fosili su pronađeni u Argentini i potiču iz tercijera, posebno iz:
Red tinamua sastoji se od jedne porodice Tinamidae koja se deli na dve podporodice:
- podporodica Rhynchotinae, sa rodovima:
- podporodica Tinaminae
Literatura
- Brem, A, E. (1982): Život životinja, Prosvjeta, Zagreb
- Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata. Biološki fakultet, Beograd
- Kalezić,M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
- Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
- Petrov Brigita, Radović, I, Miličić Dragana, Petrov I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum sa radnom *sveskom), Biološki fakultet, Beograd, 2000
- Petrov Brigita: Skripta za studente molekularne biologije
- Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.