Valjkasti crvi
Valjkasti crvi ili nematode (Nematoda) su tip beskičmenjaka koji se odlikuje oblim, izduženim, tankim i nesegmentisanim telom, zašiljenim na oba kraja. Obuhvata preko 80.000 vrsta, od kojih preko 15.000 vodi parazitski način života. Naseljavaju sva staništa (čak i antarktička), a u većini staništa su najbrojnija grupa životinja.
Sadržaj
Anatomija nematoda
Telesni zid valjkastih crva sastoji se od:
- kutikule,
- epidermisa i
- mišića.
Uloge kutikule su da štiti telo, daje telu čvrstinu i služi kao potpora mišićima. Epidermis je sincicijelan i obrazuje četiri uzdužna zadebljanja : leđno, trbušno i dva bočna. Sloj mišića, koji se nalazi ispod epidermisa, je ovim zadebljanjima podeljen na uzdužne trake. Između telesnog zida i creva nalazi se pseudocelom.
Crevo je prava cev, koja počinje usnim, a završava se analnim otvorom. Prednje i zadnje crevo su obloženi kutikulom što ukazuje na njihovo ektodermalno poreklo.
Nervni sistem je vrpčast, ali složeniji od onog kod pljosnatih crva. Sastoji se od nervnog prstena, koji okružuje ždrelo, i vrpci koje sa njega polaze. Osim toga u telu se nalaze i ganglijska zadebljanja.
Ekskretorni sistem je u obliku cevčica koje su žlezdanog porekla. Krvni i respiratorni sistem kod ovih životinja ne postoje.
Polni organi su cevasti, polovi su odvojeni i javlja se polni dimorfizam : mužjaci su manji od ženki i imaju povijen zadnji deo tela i kopulatorni organ. U razviću nemaju larve, već se iz jaja izlegu mladi koji potpuo liče na odrasle.
Način života i adaptacije
Nematode su prilagođene na veoma raznovrsne načine života pa su veoma široko rasprostranjene. Mnoge žive slobodno dok su neke vrste paraziti.
Slobodnoživeće forme se mogu sresti u najrazličitijim sredinama počev od vodene (dno reka i mora, topli izvori i dr.), preko različitih podloga (zemljište, blato, pesak, mahovina) pa sve do nekih veoma ekstremnih sredina kao što su leševi (saprobionti), fekalije, stajsko đubrivo pa čak i sirće.
Mnoge nematode parazitiraju na biljkama, životinjama i čoveku.
Biljni paraziti (fitoparaziti) u usnoj duplji poseduju stilet, iglu u čijoj se unutrašnjosti nalazi kanalić. Stilet se izbacuje i zabada u tkivo, a zatim se kroz njega (poput injekcije) ubrizgavaju enzimi koji razlažu biljno tkivo čime omogućavaju prodor parazita. Fitoparaziti su manjih dimenzija od životinjskih parazita, ali imaju krupnija jaja koja se proizvode u manjem broju. Razvijaju se samo na jednom domaćinu na kome obrazuju više pokolenja čime izazivaju njegovu smrt.
Nematode koje parazitiraju na životinjama imaju niz prilagođensoti takvom načinu života:
- imaju zubiće kojima razaraju organe domaćina
- nemaju čula
- imaju sposobnost anaerobnog disanja
- tokom razvića menjaju domaćina
- povećanu plodnost.
Značaj nematoda
Usled velike brojnosti u svim staništima, značaj nematoda za strukturu životnih zajednica je veliki i nemerljiv. U poslednje vreme, nematoda Caenorhabditis elegans se koristi kao model organizam u biologiji.
Paraziti čoveka
- čovečija glista (Ascaris lumbricoides), koji je čest crevni parazit čoveka, vrlo neprijatan ali retko fatalan za domaćina, osim za decu jer može ući u dušnik i dovesti do gušenja deteta; larve vrše vrlo složene migracije; kod dece vrlo često ovi paraziti aktivno izlaze kroz nos i usta deteta (vidi sliku!);
- dečja glista (poznata u narodu i kao pundravac) (Enterobius vermicularis) , koja parazitira kod dece i nije tako opasna; ženke polažu jaja oko anusa, što izaziva svrab pa dete posle češanja, neopranim rukama dovodi do samozaraživanja (autoinfekcije);
- trihina (Trichinella spiralis) koja izaziva bolest trihinozu; trihina ima dva domaćina svinju (može i pacov) i čoveka; kada čovek pojede nedovoljno kuvano/pečeno svinjsko meso u kome se nalaze incistirane (učaurene) mlade trihine, one dospevaju u crevo; u crevu mlade trihine postaju polno zrele i pare se; posle parenja mužjaci uginu, a ženke daju veliki broj potomaka koji krvlju dospevaju u različite delove tela gde obrazuju cistu (čauru);
- filarija (Filaria bancrofti), koja parazitira u limfnim žlezdama i limfnim sudovima izazivajući njihovo začepljene što dovodi do velikih otoka pojedinih delova tela (ruku, nogu, grudi, mošnica) pa se oboljenje naziva slonovska bolest (elefantijazis); prenose je komarci u tropima koji se hrane krvlju čoveka;
- rudarska glista (Ancylostoma duodenale) čija se jaja i larve razvijaju u zemljištu pa se njima najčešće zaraze osobe koje rade sa zemljom (rudari, kopači kanala, radnici u ciglani); u crevima se hrani krvlju epitela i time izaziva jaku anemiju;
- očni crv (Loa loa) parazitira u potkožnom tkivu, a može da migrira do očiju pa se može videti kroz providnu beonjaču (vidi sliku!);
- Trichuris trichiura parazitira u slepom crevu zarivajući se duboko u njegovu sluzokožu; izaziva zapaljenje slepog creva.
Paraziti biljaka i životinja
- Dioctophyme renale parazitira u bubrezima psa;
- Synganus trachea kosmopolitski parazit u dušniku domaće živine i izaziva masovna uginuća domaćih ptica;
- Ascaris suum živi u tankom crevu svinje;
- Toxocara canis parazitira u tankom crevu psa;
- Parascaris equorum parazit tankog creva konja, naročito ždrebadi;
- Oxyuris equi kosmopolitski parazit konja, koji živi u debelom crevu;
- Strongylus vulgaris čija larva živi u trbušnim arterijama, a odrasla jedinka u debelom crevu konja;
- pšenični crv (Tylenchus trittici) na klasju obrazuje kvrge ispunjene parazitima (15-17 hiljada jedinki);
- nematode koje parazitriraju na korenu krompira, cvekle, stablu deteline, narcisa, luka itd.
Galerija
Literatura
- Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
- Krstić, Lj: Čovek i mikrobi, Draganić, Beograd, 2003.
- Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
- Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
- Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
- Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
- Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos *Novi Sad, Beograd, 2001.
- Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
- Biblioteka Planeta Zemlja i život na njoj: Čovek i životinjski svet, ZUNS i Srpsko biološko društvo, Beograd, 1987