Vegetativni nervni sistem

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 19:04, 18. maj 2009. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Autonomnins.jpg

Vegetativni ili autonomni nervni sistem je funkcionalni deo nervnog sistema, zajedno sa somatskim, cerebrospinalnim nervnim sistemom. Inerviše unutrašnje organe, endokrine žlezde, glatke mišiće kože i krvnih sudova i nije pod uticajem naše svesti i volje. Sastoji se mreže nerava i deli na dva dela koja su međusobno antagonisti:

  • simpatički (pars sympathica)
  • parasimpatički (pars parasympathica).

Građa

Sastoji se iz dva dela:

  • centralnog, koji se sastoji od ganglija i jedara smeštenih u CNS-u
  • perifernog koga čine periferni nervi.

Periferni deo simpatičkih i parasimpatičkih puteva grade dva neurona, koji se pružaju jedan za drugim:

  • preganglijski neuron čije se telo nalazi u CNS-u, a akson se pruža ka periferiji i završava u nekoj vegetativnoj gangliji gde stupa u vezu sa postganglijskim neuronom;
  • postganglijski neuron čije je telo u nekoj vegetativnoj gangliji u sinapsi sa aksonom preganglijskog neurona, a akson inerviše neki visceralni organ.
Simpatički i parasimpatički nervni sistem

Simpatički nervni sistem

Centralni deo simpatičkog sistema čine jedra smeštena u grudnom delu bočnih rogova kičmene moždine.

Periferni deo se sastoji od:

  • preganglijskih vlakana
  • ganglija
  • postganglijskih vlakana.

Ganglije su postavljene u vidu dva niza ganglija, sa obe strane kičme, koje su povezane međuganglijskim vlaknima pa grade simpatičko stablo koje je u vezi sa kičmenom moždinom.

Parasinpatički nervni sistem

Centralni deo čine jedra smeštena u srednjem mozgu, produženoj moždini, bočnim rogovima krsnog dela kičmene moždine i od njega polaze neuroni perifernog dela.

Periferni deo, kao i kod simpatičkog, čine:

  • preganglijska vlakna
  • vegetativna ganglija
  • postganglijska vlakna

U većini slučajeva akson postganglijskog neurona dolazi do inervisanog organa (efektor) pa se postganglijski neuron i vegetativna ganglija nalaze u samom organu.

Literatura

  • Ćurčić, B: Razviće životinja, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Hale. W, G, Morgham, J, P: Školska enciklopedija biologije, Knjiga-komerc, Beograd
  • Kalezić, M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, beograd, 2001
  • Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija. naučna knjiga, Beograd, 1986
  • Milin J. i saradnici: Embriologija, Univerzitet u Novom Sadu, 1997.
  • Pantić, V:Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1997.
  • Pantić, V: Embriologija, Naučna knjiga, beograd, 1989.
  • Popović S: Embriologija čoveka, Dečije novine, Beograd, 1990.
  • Trpinac, D: Histologija, Kuća štampe, Beograd, 2001.
  • Šerban, M, Nada: Pokretne i nepokretne ćelije - uvod u histologiju, Savremena administracija, Beograd, 1995
Snežana Trifunović, dipl. biolog