Razlika između izmena na stranici „Vilino sito”
(New page: '''Vilino sito''' (kravljak, kraljevac, kraljevak, pupava, pupava trava, beli trn, krmski koren, veliko sito), lat. '''''Carlina acaulis''''', je višegodišnja zeljasta biljka najčešće...) |
|||
Red 1: | Red 1: | ||
+ | [[Slika:Carlina-acaulis-vilino-sito.jpg|d|340px|mini|Vilino sito:glavičasta cvast i listovi]] | ||
+ | [[Slika:Vilinosito.jpg|340px|d|mini|Osušena cvast sa plodovima]] | ||
'''Vilino sito''' (kravljak, kraljevac, kraljevak, pupava, pupava trava, beli trn, krmski koren, veliko sito), lat. '''''Carlina acaulis''''', je višegodišnja zeljasta biljka najčešće bez stabla iz porodice [[glavočike|glavočika]] (Asteraceae). | '''Vilino sito''' (kravljak, kraljevac, kraljevak, pupava, pupava trava, beli trn, krmski koren, veliko sito), lat. '''''Carlina acaulis''''', je višegodišnja zeljasta biljka najčešće bez stabla iz porodice [[glavočike|glavočika]] (Asteraceae). | ||
Izmena na datum 15. maj 2008. u 20:19
Vilino sito (kravljak, kraljevac, kraljevak, pupava, pupava trava, beli trn, krmski koren, veliko sito), lat. Carlina acaulis, je višegodišnja zeljasta biljka najčešće bez stabla iz porodice glavočika (Asteraceae).
Poreklo naučnog imena:
- roda od lat. carere = grepsti;
- vrste od gr. a = ne i kaulos= stablo (bez stabla, nema stablo)
Sinonimi:
- Carlina grandifolia Mnch.
Opis biljke
Najčešće je bez stabla pa listovi obrazuju prizemnu rozetu. Dugački su do 30 cm, a široki 6 cm i perasto su deljeni na 10 - 12 režnjeva sa svake strane. Lisni režnjevi imaju bodljaste zupce. Cvetovi su sakupljeni u cvast glavicu čiji je prečnik 5 - 13 cm i najčešće je pojedinačna. Plod je ahenija sa papusom. Rizom je dobro razvijen, vretenast i vertikalno položen.
Hemijski sastav droge
Kao droga koristi se koren (Carlinae radix) koji sadrži:
- etarsko ulje (oko 2%);
- inulin (oko 20 %);
- tanine;
- smole;
- vosak;
- gorke materije.
Lekovito dejstvo i upotreba
Koristi se u narodnoj medicini kao:
- diuretik;
- dijaforetik;
- spazmolitik;
- holagog;
- sedativ;
- tonik.
Deluje protiv mikroba, gljivica pa se upotrebljava spolja za lečenje rana. Najčešće se upotrebljava za bolesti urogenitalnog trakta i kod grčeva u digestivnom traktu.
Koristi se i za jelo poput artičoke i to mlade glavice.
Prirodni resursi ove biljke su dosta smanjeni pa je delimično zaštićena (ograničeno prikupljanje).
Literatura
- Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
- Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
- Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
- Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
- Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
- Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
- Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
- Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
- Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
- Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
- Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd , IP Svjetlost, 1990
- Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
- Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.