Vitka pjeskarica

Vitka pjeskarica [1]

Vitka pjeskarica je predstavnik familije karanfila (Caryophyllaceae) i poznata je pod latinskim nazivom Arenaria gracilis. Vrsta predstavlja endemit Dinarida. Cveta u julu i avgustu i poseduje 24 hromozoma u diploidnim ćelijama.

Taksonomija

• carstvo: Plantae

• razdeo: Magnoliophyta

• red:

• familija: Caryophyllaceae

• rod: Arenaria

Morfologija

Vitka pjeskarica poseduje vlaknast korenov sistem. Predstavlja višegodišnju busenastu biljku čiji su buseni gusti ili razređeni. Stabljike su brojne, uspravne, visoke 2-6 cm. Na svakoj stabljici se nalazi jedan ili dva cveta. Listovi stabljike su malobrojni, goli i sa jednim istaknutim nervom. Bazalni listovi su u čupercima. Cvetovi su terminalni i sastavljeni od 5 latica. Latice su dvostruko duže od čašice, duguljaste su, bez zubaca na rubovima i bele boje. Tučak ima tri stubića.

Ekologija

Vitku pjeskaricu srećemo u pukotinama raspucalih stena, među kamenitim gromadama i na kamenjarima u subalpinskom i alpinskom vegetacijskom pojasu visokih dinarskih planina. Pripada kategorijama kalcifilnih, heliofilnih i hazmofitskih biljaka. Prvi put je zabeležena 1812. godine na Velebitu (Hrvatska), a do danas je pronađena još i u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.

Literatura

1. Kojić M., Pekić S., Dajić Z.: Botanika, Izdavačka kuća Draganić, Beograd, 2004.

2. Domac R.: Osnovi sistematske botanike, PMF, Zagreb, 1964.

3. Jakovljević S.: Opšta botanika, Naučna knjiga, Beograd, 1960.

4. Suvorov V. V.: Botanika, Kolos, Moskva, 1961.

5. Dajić Z., Ljubojević L. i drugi: Praktikum iz morfologije i sistematike biljaka, Izdavačka kuća Draganić, Beograd, 2004.

6. Tatić B., Blečić V.: Sistematika i filogenija viših biljaka, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2002.

Autor teksta:

prezentacija