Wolf-Hirschhornov sindrom

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 20:02, 26. januar 2019. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi) (Literatura)
(razl) ← Starija izmena | Najnovija izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dečak sa Volf-Hiršhornovim sindromom

Wolf-Hirschhornov (Volf-Hiršhornov) sindrom je poremećaj koji se javlja kao posledica strukturne aberacije hromozoma. U pitanju je terminalna delecija kratkog kraka (p) hromozoma broj 4. Učestalost ovog sindroma je 1:50000 živorođene dece. Sindrom su otkrili i opisali Kuper (Cooper) i Hiršhorn 1961. g. Publikacija Hiršhorna i Volfa objasvljena 1965. u Humanoj genetici skrenula pažnju genetičarima i drugim medicinskim stručnjacima na ovaj sindrom. Posle toga objavljeni su brojni slučajevi obolelih od ovog sindroma. Iz nepoznatih razloga češće se javlja kod žena nego kod muškaraca (odnos muškarci:žene je 1:2).

Kariotip

Analizom hromozoma obolelih osoba utvrđena je terminalna delecija kratkog kraka (p) hromozoma broj 4 (4p-), najčešće u u oblasti 4p16.3. (region od 1.5-1.6 Mb). U tom regionu nalazi se više gena obeleženi kao NSD2 , MSX1, WHSC1 , WHSC2 , TACC3 , FGFR3 i LETM1. Geni NSD2 , LETM1 i MSX1 nedostaju kod osoba sa tipičnim znacima i simptomima ovog sindroma. Ovi geni igraju značajnu ulogu u ranom razvoju iako su mnoge njihove specifične funkcije nepoznate. Istraživači veruju da je nedostatak gen NSD2 povezan sa mnogim karakteristikama ovog sindroma ukljčujući tu i karakterističan izgled lica i zastoj u razvoju. Gubitak gena MSX1 je verovatno u vezi sa nedostatkom zuba, rascepom usne i nepca. Kod obolelih osoba usled nedostatka tih gena smanjeno se stvaraju njihovi produkti (haploinsuficijencija) što nije dovoljno da bi se razvio normalan fenotip. Delecije mogu da budu različite veličine. Neke studije su pokazale da veličina delecije ne utiče na težinu kliničke slike (fenotip).

Opisano je do danas nekoliko genetičkih mehanizama kojima nastaje ovaj sindroma.

  • novonastala delecija je delecija koja se nije javiljala među osobama u nekoj porodici( (50-60% slučajeva); dešava se prilikom obrazovanja spermatozoida i jajnih ćelija ili u ranom embrionalnom razvoju; ne nasleđuje se
  • neuravnotežena translokacija ili novonastala ili nasleđena od roditelja sa uravnoteženom translokacijom (40-45% slučajeva)
  • složene strukturne aberacije hromozoma koje dovode do delecije 4p16.3. kao što su ring-hromozom i 4p mozaicizam; ring-hromozomi se obrazuju tako što se izgube krajevi oba hromozomska kraka pa se zatim spoje u prstenastu strukturu

Klinička slika

Kliničke karakteristike su:

  • zastoj u fetalnom razvoju, mala telesna masa pri rođenju
  • posle rođenja usporen rast i razvoj; obolele bebe imaju problema sa hranjenjem i dobijanjem na težini, slab mišićni tonus (hipotonija) i nerazvijene mišiće; motorne sposobnosti (sedenje, stajanje, hodanje) kod te dece značajno kasne;
  • mentalna zaostalost, kod većine pacijenata (oko 65%) je teška, dok se kod 10% javlja blaga, a kod 25% umerena intelektualna ometenost
  • slaba verbalna komunikacija i jezičke veštine
  • epileptični napadi i abnormalna električna aktivnost u mozgu
  • multipne malformacije u skeletnom (abnormalno zakrivljena kičma, skolioza i kifoza), kardiovaskularnom (srčane mane), urogenitalnim sistemima; problemi sa zubima uključujući i njihov nedostatak; rascep usne i nepca
  • karakterističan izgled lica koji podseća na šlem grčkog ratnika: hipertelorizam (široko razmaknute očne jabučice), istaknute glabele (delovi čeone kosti između obrva), kljunast nos, visoko čelo
  • ostale karakterisitučne crte lica su: skraćeno rastojenje između nosa i gornje usne, mala brada (mikrognatija), loše formirane ušne školjke, asimetrične crte lica, mala glava (mikrocefalija)

Smrtnost

Procenjuje se da je smrtnost u prve dve godine života je oko 34%. Međutim, pošto mnoga deca umiru pre nego što se dijagnostikuje ovaj sindrom, stopa smrtnosti je verovatno veća. Najčešći uzroci smrti su srčane mane, pneumonija, infekcije i dr.

Literatura