Zaštita ugroženih vrsta
Zašto štititi ugrožene vrste?
Da bismo odgovorili na ovo, samo jedno pitanje, ali krucijalno, treba da se upoznamo sa pojmom vrste.
Za objašnjenje termina – vrsta, postoji nekoliko koncepcija i definicija, kao što su: biološki, filogenetski, morfološki, i dr. koncepti vrste. Mi ćemo vrstu smatrati kao osnovnu taksonomsku jedinicu, koja, sistematski, povezuje svaku jedinku sa, svojim odgovarajućim kolom, filumom, a kasnije i carstvom i domenom.
Sada, kada smo se upoznali sa pojmom vrste, lako nam je da zaključimo šta predstavljaju tzv. ugrožene vrste. Ugrožene vrste su one kojima preti izumiranje usled narušavanja prirodnog staništa, lova i ribolova, ili usled pogoršanja zdravstvenog stanja zbog zagađivanja vode, vazduha, zemljišta i hrane koje koriste, a koje čovek konstantno kontaminira na raznorazne načine. Ovo su jedinke pred istrebljenjem, ili u opasnosti od istog. To su i one vrste sa uskom ekološkom valencom (stenovalentne), nebitno u odnosu na koji ekološki faktor. Tu spadaju ranjive i osetljive, kao i retke vrste, od kojih najveći procenat zastupljenosti sleduje endemitima. Kod nas, neke od njih su:
- biljne vrste:
- Pančićeva omorika (Picea omorika),
- tisa (Taxus baccata),
- molika (Pinus peuce),
- gorocvet (Adonis vernalis),
- sasa (Pulsatilla grandis),
- uskolisni stepski božur (Paeonia tenuifolia),
- runolist (Leontopodium alpinum),
- karnivorna biljka rosulja (Drosera rotundifolia)...
- životinjske vrste:
- apolonov leptir (Parnassius apolo),
- lipljan (Thymalus thymalus),
- crni daždevnjak (Salamandra atra),
- veliki tetreb (Tetrao urogallus),
- beloglavi sup (Gyps fulvus),
- šareni tvor (Vormella peregusna),
- vidra (Lutra lutra),
- svi slepi miševi...