Zlatica (biljka)

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 18:27, 22. jun 2013. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
(razl) ← Starija izmena | Najnovija izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Solidago
Klasifikacija
Carstvo Plantae
Tip Magnoliophyta
Podtip
Klasa Magnoliopsida
Potklasa
Red Asterales
Podred
Familija Asteraceae
Potfamilija
Rod Solidago


Zlatnica (čelebi grana, zlatna šiba,štapika) ili lat. Solidago virgaurea je biljka iz porodice glavočika (fam. Asteraceae).

Opis biljke

Višegodišnja zeljasta biljka visoka 20-100 cm, uspravne, najčešće nerazgranate stabljike koja je okrugla i blago uzduž izbrazdana. Donji deo stabljike je go, dok je gornji obrastao proređenim, kratkim dlakama. Listovi imaju naizmeničan raspored, donji su na kratkoj dršci i testerasto nazubljeni, a gornji su bez drške i imaju ceo obod. Jezičasti i cevasti cvetovi sakupljeni su užute, mirisne glavice, a one su grupisane u guste, vršne grozdaste ili metličaste cvasti.

Hemijski sastav droge

Kao droga upotrebljava se vršni deo biljke u cvetu. Osim u lekovite svrhe, kultivisane vrste zlatice se koriste kao ukrasne biljke, a cvetovi potopljeni u vodi su sredstvo za bojenje vune i svile. Čitava biljka sadrži lekovite supstance, od kojih su najvažniji tanini, saponini, gorke materije, flavonoidi, bojene materije, organske kiseline, eterično ulje i dr. Koristi se kao čaj, tinktura (u 70% alkoholu), vino.

Upotreba

U narodnoj medicini je poznata kao sredstvo za lečenje bolesti bubrega i mokraćnih puteva. Smiruje kašalj, poboljšava iskašljavanje sekreta i pomaže kod upale krajnika, grla i pluća kao i kod bronhitisa i astme. Smanjuje bolove kod reume, gihta i artritisa, kao i nekih hroničnih kožnih bolesti. Zbog sadržaja tanina koristi se kod upala za ispiranje usta i ždrela i kod proliva izazvanih nicanjem zuba kod dece, a pospešuje zaceljivanje rane posle vađenja zuba. Zvanična medicina, takođe, priznaje lekovita dejstva ove biljke pa se ona koristi za spravljenje različitih lekovitih čajeva, praškova, masti i krema.

Upotreba čelebi grane je, zbog prisustva saponina, ograničena na 4-6 sedmice u propisanim dozama. Osim toga, negde se u literaturi sreću podaci o otrovnosti ove biljke pa se usled toga savetuje opreznost pri upotrebi.

Literatura

  • Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd , IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.