Ć
Ćelija je osnovna gradivna i funkcionalna jedinica svih živih bića, osim virusa koji nemaju ćelijsku građu.
Ćelijski ciklus je proces razmnožavanja ćelije u toku koga ona udvostručuje svoj sadržaj i deli se na dve kćerke ćelije. Obuhvata dve faze: interfazu i fazu deobe. Interfaza obuhvata G1, S i G2 fazu u toku kojih dolazi do replikacije DNK (S faza) i udvostručavanja mase ćelije i količine organele u citoplazmi. U fazi deobe se ćelija deli na dve međusobno jednake kćerke ćelije.
Ćelijska deoba je proces razmnožavanja ćelija u kome se jedna ćelija deli na dve ili veći broj ćelija. Za eukariotske ćelije su karakteristične mitoza i mejoza, dok se prokariotske ćelije razmnožavaju fisionom deobom.
Ćelijska membrana je omotač ćelije izgrađen od lipida i proteina, kojima su pridruženi oligosaharidi. Lipidi i proteini su međusobno u takvom odnosu da grade tzv. tečni mozaik (tečno-mozaični model građe membrane prvi su dali 1972.g. Singer i Nikolson). Glavna osobina je semipermeabilnost ili selektivna propustljivost.
Ćelijske organele ili citoplazmine organele su delovi ćelije obavijeni jednostrukom ili dvostrukom membranom i sposobni da obavljaju određene funkcije. Prema sličnim funkcijama koje vrše, mogu se grupisati na:
1.organele koje učestvuju u procesima sinteze; pripadaju im ribozomi, endoplazmatični retikulum, Goldžijev kompleks;
2.organele u kojima se skladište hidrolitički enzimi; to su: lizozomi, peroksizomi i vakuole biljne ćelije;
3.organele u kojima se sintetiše ATP: mitohondrije i hloroplasti. Ovakvo grupisanje ne obuhvata centrozome, koji učestvuju u deobi i jedro, u kome su smešteni hromozomi (geni).
Ćelijske strukture ili telašca su delovi ćelije koji nisu obavijeni membranom, a sposobni su za obavljanje određenih funkcija. U njih se ubrajaju ribozomi i centriole (centrozomi).